1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Ipak, srce kuca za Bosnu i Hercegovinu!

20. juni 2009

Svaki drugi useljenik u Njemačku osjeća se loše prihvaćenim, rezultat je upravo objavljene studije instituta Alensbach. Anketirano je oko 1600 migranata porijeklom iz Turske, Rusije, Poljske, Grčke, Španije i Hrvatske.

https://p.dw.com/p/IVAg
Koliko migranti vide upaljeno zeleno svjetlo za integraciju?Foto: AP

Naročito loše prihvaćenim u Njemačkoj se osjećaju Turci. Dobar dio anketiranih smatra da je otpor Nijemaca prema njima veći zbog stoga sto nisu hrišćani, anavodi se u studiji uglednog instituta Alensbach.

Hašim Šehić je rodom iz Kalesije, u Njemačkoj živi skoro 40 godina. Sjeća se tačno datuma dolaska, 8.8. 1971. Došao je, priča, trbuhom za kruhom, radio sve i svašta, na građevini, kao rudar, te kao šofer. Težak je to hljeb, kaže, trebalo ga je zaraditi.

Bist Du Muslime?

Ali, radilo se s nadom da će se što prije vratiti kući, u Bosnu. Vratio se nije do dan-danas. Za vrijeme rata je došla i porodica, žena sa djecom, sad ima i petoro unučadi. Njima ponavlja koliko je važno da uče njemački, jer ga on nije na vrijeme učio. Možda je i to jedan od razloga što se loše uklopio u ovdašnje društvo, s Nijemcima je komunicirao uglavnom na poslu. Prije su ga, smatra bolje privatali. Nije im smetalo što kao musliman nije jeo svinjetinu. A sad:

„Malo nas Nijemci drugačije gledaju kroz ovu situaciju u svijetu. Bist Du Muslime, ja ich bin Muslime, ich bin stolz što sam Muslime. Ali eto i danas dan kad radim ovi Istočni Nijemci me drugačije gledaju nego Nijemce.“

I mlada studentica islamskih nauka Mersiha Hadžiabdić smatra da je kao muslimanka koja nosi hidžab nešto teže prihvaćena. No, i prije, u školi, dok nije nosila maramu, imala je osjećaj da učitelji prave razliku između njemačke i strane djece.

„Možda je to i nekakav subjektivan osjećaj, ali sam se ja ipak kao strankinja morala više potruditi da bih dobila iste ocjene.“

Panorama Sarajeva
A gdje je domovina?Foto: DW

Ovo ipak nije moje…

Student ekonomije Meho Travljanin smatra da je prihvaćenost, od strane većinskog njemačkog društva, umnogome povezan sa tim subjektivnim osjećajem pripadanja određenoj sredini. On, iako nije rođen ovdje, sebe smatra potpuno integrisanim u ovdašnje društvo.

„Ja nikad nisam imao problema, uvijek sam bio prihvaćen, a pogotovo na fakultetu, uvijek je to bio nekakav otvoren odnos i čak šta više ljudi su smatrali da s obzirom da potičem iz druge kulture, da je to jednostavno bogatstvo.“

I njemu srce, dodaje, više kuca za Bosnu i Hercegovinu, no Njemačka je zemlja u kojoj živi . A gdje je domovina? Mersiha na ovo pitanje koje sigurno muči mnoge od onih koji žive van zemlje rođenja stidljivo odgovara:

„Osjećam se fino ovdje, ali osjećam da ovo nije moja domovina, rekla bih da sam integrisana, ali ovo ipak nije moje:“

Autorka: Begzada Kilian

Odg. urednik: Svetozar Savić