Intervju sa Christianom Schwarz-Schillingom

Schäfer:

Upravo ste se vratili iz Bosne i Hercegovine i to je bila Vaša posljednja misija nakon 10 godina. Zašto prestajete raditi kao mirovnjak?

Christian Schwarz-Schilling:

"Smatram da se zadaci koji vode smirivanju stanja u zemlji moraju predati stanovništvu u ruke. Mi ne smijemo predugo pokazivati svoj autoritet i odlučivati u ime tih ljudi. Ja ću naravno na želju vlade i dalje biti na njihovoj strani i možda obilaziti mjesta kriznih situacija, ali namjera je da se povučemo. Deset godina nije malo vremena.”

Schäfer:

Ali ako sam dobro razumjela Vi niste ni imali autoritet. Da li ste se smatrali posrednikom između različitih naroda, a tim i različitih interesa?

Schwarz-Schilling:

”Ne, ja sam mir takoreći nametnuo odozdo a ne odozgo i to se i mora početi od grada, od zajednice. Ako izbjegla osoba ne može ući u svoju kuću jer je načelnik dobar prijatelj onoga koji se u nju uselio, a policija više štiti načelnika neko tog građanina, tada se mora intervenisati. Smatram da sam u ovih 10 godina mnogo toga učinio za povratak izbjeglica, za pravnu sigurnost, kao i za slobodu kretanja."

Schäfer:

Čitala sam da je neki Srbin koji dobro poznaje regiju, rekao da se diskiminacija nastavlja, i to suptilnije i perfidnije. Da li i Vi mislite tako?

Schwarz-Schilling:

"Ne, uspostava mira je potpuno uspjela. Uvijek ima fanatika, a njima treba ograničiti djelovanje. Sigurnost je zbog toga važna tačka. Mislim da se ne smijemo dovesti u situaciju da nas se uvjerava kako je tamo oduvijek tako. Iza takvih problema uvijek stoje vođe, fanatici, a danas teroristi. Stanovništvo je mnogo miroljubivije nego što mi mislimo."

Schaefer:

U svakodnevnim situacijama ima ljudi koji moraju odlučiti hoće li dijete poslati u školu čiji je direktor učestvovao u etničkim čišćenjima. Šta bi prema Vašem mišljenju bilo riješenje ovakvih svakodnevnih problema, koji se ne mogu izbrisati?

Schwarz-Schilling:

”To će se riješiti nakon smjena generacija. Nismo mogli djelovati kao za vrijeme denacifikacije kod nas, jer su našom voljom, pošto mi nismo priveli rat kraju, za stolom sjedjeli ratni zločinci. Najgore je što je Karadžić još na slobodi zbog nesposobnosti SFOR-a da ga još tada uhapsi. To se ne može prigovoriti Bosancima. Mi se moramo pitati koja je naša odgovornost.”