Klaus Kinkel: Liberal kojem nije nedostajalo samokritike
6. mart 2019
On je bio glavni nakon Hansa Dietricha Genschera, najvažnijeg ministra vanjskih poslova. Liberal Klaus Kinkel, koji je umro u ponedjeljak (4.3.2019.) u 82. godini života, radio je najprije decenijama za jednog od najvažnijih njemačkih ministara vanjskih poslova „Bonske Republike". Kada je Hans-Dietrich Genscher podnio ostavku 1992. godine, nakon što je 18 godina bio na funkciji šefa njemačke diplomatije, naslijedio ga je upravo on: Klaus Kinkel.
Samo godinu i po dana ranije je tada visoki državni činovnik Kinkel, inače rođen 1936. u Metzingenu pored Štutgarta, postao političar.
Prvo civilno lice na vrhu BND-a
Prethodno je, od 1979. godine Klaus Kinkel skoro četiri godine bio na čelu Njemačke obavještajne službe BND, upravljajući njome odlučno ali savjesno. Bio je prvo civilno lice na čelu jedne njemačke tajne službe.
Početkom decembra 1990. godine, nakon njemačkih izbora na saveznom nivou, ovaj diplomirani pravnik je preuzeo upravljanje Ministarstvom pravde, u kojem je nekoliko prethodnih godina bio državni sekretar, što je bila činovnička funkcija jer u to vrijeme nije pripadao nijednoj političkoj partiji. A onda je sa 55 godina postao ministar vanjskih poslova i vicekancelar. Istovremeno je od 1993. do 1995. bio predsjednik njemačke Liberalne partije FDP-a ali i član njemačkog parlamenta Bundestaga.
Dvije godine na funkciji šefa FDP-a ostale su samo jedna mala epizoda. Zapravo je Kinkel bio prisiljen da dođe na čelo Liberalne partije, kako bi spriječio dolazak protukandidatkinje na čelo stranke. "To sam morao biti ja, iako to nije bilo za mene", rekao je kasnije u intervjuu. Kinkel je u konačnici, suočen s oskudnim izbornim rezultatima, potisnut sa ove funkcije od strane stranačkih kolega koji su se borili za moć i vlast. Sam sebe je jednom opisao kao "švapskog Rabauza" iz pokemona, koji je "uvijek važio za solidnog i pouzdanog" igrača.
Njemačka i Vijeće sigurnosti
Kinkel je određivao njemačku vanjsku politiku nakon blokovske podjele Evrope i Hladnog rata. On je bio prvi njemački političar koji je odlučno istakao zahtjev za stalnim mjestom Njemačke u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ovo tijelo još uvijek odslikava svjetski poredak s kraja Drugog svjetskog rata, ne uzimajući u obzir „sve veći značaj Japana i ujedinjene Njemačke", upozorio je tada Kinkel.
No, njegovi pledoajei su ostali bez uspjeha. Zaustavljeni su i blokirani od strane etabliranih, stalnih članica Vijeća sigurnosti, uključujući i zapadne saveznike. Ali politički, oni su i danas relevantni. Tipično za Kinkela je bio način na koji je otvorio debatu. On nije razmišljao konvencionalno i u zadatim političkim okvirima. On je razmišljao u velikom stilu. Za mišljenje se javio neko ko je želio debatu. Pokrenuo ju je zato što je smatrao da je to neophodno, ne vodeći računa o političkim konvencijama i ograničenjima.
Prošlog proljeća oglasio se u listu "Augsburger Allgemeine", u svom najvjerovatnije posljednjem velikom političkom intervjuu, govoreći o rastućoj odgovornosti Njemačke u svijetu. "Često stojimo po strani, gledamo, kritikujemo, dajemo novac", rekao je on. "Suzdržanost Njemačke je bila ispravna u poslijeratnom periodu, ali ta vremena su prošla. Primjer je vojna operacija pod vodstvom SAD-a u Siriji. Ona nije prošla bez svog šou-efekta, pa ipak SR Njemačka kao najveća ekonomska sila u Evropi ne može doći i reći: „Mislimo da je ispravno to što radite, ali mi nećemo učestvovati", podvukao je u intervjuu Kinkel. To se uklapa u njegovu debatu o ulozi Njemačke u svijetu i Evropi, sa kojom njemačka politika teško izlazi na kraj.
Srebrenica: "Zakazali UN, NATO, EU i ja"
U retrospektivi, Kinkel se žalio što nije mogao učiniti više i pored toga što je bio "ministar vanjskih poslova velike i bogate zemlje". To što je učinio bilo je za njega premalo. Ovo se posebno odnosi na jedan od najtežih momenata tokom njegovog mandata na mjestu šefa njemačke diplomatije: masakr nad oko 8.000 bosanskih muslimana u Srebrenici 1995. godine. To je bio najveći ratni zločin u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. U junu 2015. godine, Kinkel je za bosanski program Deutsche Wellea genocid u Srebrenici prokomentarisao riječima: "Po mom mišljenju zakazao je UN, zakazao je NATO, zakazala je Evropska unija i konačno - ja sam zakazao. (...) Kasnije je bilo teško razumjeti da međunarodna zajednica – moram tako da kažem - nije bila u stanju da zaustavi tu strašnu klanicu." Ako se to zna onda je jasno da se katoliku Klausu Kinkelu posljednjih godina jako dopadao nedvosmisleni i otvoreni stil pape Franje i njegove, kako jednom prilikom rekao, "jasne formulacije" o zadacima politike. S papom je Kinkel imao još nešto zajedničko: dan rođenja. Obojica su ugledala svijet na isti dan 17. decembra 1936. godine.
"Zauvijek nas je napustio veliki njemački patriota i veliki Evropljanin", rekao je predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker na vijest o smrti Klausa Kinkela. Kao njemački ministar vanjskih poslova, on je "postavio temelje kojim se ponovo ujedinjena Njemačka usidrila u srce ujedinjene Evrope". I kancelarka Merkel, koja je s Kinkelom sjedila u vladi Helmuta Kohla, je izjavila da je on bio "veliki liberal i beskompromisni borac za slobodu i demokratiju".
"Želio sam sam da odlučim, kada da odem i imao sam osećaj da je sada pravi trenutak", rekao je Kinkel 2002. Kinkel je na poseban način bio i ostao dio Bonske republike. Iza njega nisu ostale nikakve autobiografske knjige, nikakavi ishitreni politički manevri, nikakva unutarpartijska nadmudrivanja niti twittovi. Ostala je samo njegova vila pred kapijama Bonske Republike.