1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

„Ima posla i u BiH ako hoćeš naporno raditi“

Marinko Sekulić
6. februar 2023

Abida i Mevludin Mehić su napustili poslove u Sarajevu i vratili se u Srebrenicu. Iako su na početku, kako kažu, prošli kroz trnje, danas su zadovoljni. Kažu da i u BiH ima posla, ko hoće da radi.

https://p.dw.com/p/4N81C
Mevludin Mehić sve sam radi
Mevludin Mehić sve sam radiFoto: Marinko Sekulic/DW

„U Sarajevu ostavljam posao vrhunskog majstora gdje sam imao dnevnicu 100-150 maraka i dolazim ovdje da u šumi čuvam 13 ovaca i plačem", kaže za DW Mevludin Mehić, kojeg prijatelji i poznanici zovu Brko.

Selo Gladovići u kojem Mevludin živi sa suprugom Abidom pripada Osatu u opštini Srebrenica, nadaleko poznatom kraju po graditeljima i neimarima koji su stvorili i svoj poseban jezik predložen za uvrštavanje na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine, o čemu smo već pisali (Tajni jezik Banjaka iz Osata)

Mevludin je sa 14 godina otišao iz rodnog sela da bi se školovao u Bratuncu, gdje se kasnije zaposlio, oženio, dobio djecu i živio do rata. Nakon rata sa porodicom živi u Sarajevu gdje su supruga i on radili, školovali djecu i napravili kuću. Baveći se građevinom kao dobar majstor bio je veoma tražen i dobro je zarađivao. 2011. godine prvi put dolazi da vidi rodno selo i porodično imanje koje je u međuvremenu zaraslo u korov i šikaru.

Imanje i štale Mehića na koje je posebno ponosan
Imanje i štale Mehića na koje je posebno ponosanFoto: Marinko Sekulic/DW

Svjestan da stari i da se ne može još dugo baviti građevinom, ostavlja u Sarajevu privatni posao i u proljeće 2012. godine sam dolazi u Osat i počinje praviti kuću. Kupuje i 13 ovaca da bi se počeo baviti stočarstvom, o čemu gotovo ništa nije znao.

„Početak je bio veoma težak", kaže Brko i dodaje: „Sve pare sam potrošio, zemlju nisam očistio, a kćerka, sin i žena su ostali u Sarajevu. Žena u to vrijeme još radi, ne može da napusti posao da ne bi izgubila uslov za penziju. Kuća nedovršena. Štale nemam da kupujem ovce. Sve zaraslo u ostrugu i paprat", kaže Mevludin. Godinu dana kasnije njegova supruga napušta posao u Sarajevu i dolazi da mu pomogne.

Život bez struje, vode i tuđe pomoći

Mevludin kaže da je bilo trenutaka kada je razmišljao da sve napusti i da se vrati u Sarajevo. Međutim, kako kaže, sjetio se da mu je otac radio težak građevinski posao. Jednom prilikom je s njim 30 dana radio u Herceg Novom i nije se, kako kaže, ni jednom okupao u moru.

„Na svemu je morao štediti da bi prehranio nas sedmoro djece i svoje roditelje. Jeo je paštetu i salamu da bi kupovao zemlju i ova zemlja je krvavo plaćena i šta bi trebalo sad da je ostavim? Ta očeva pašteta me povukla i natjerala da se vratim", kaže Brko.

Na nagovor prijatelja Mevludin počinje sa pečenjem jagnjadi što se pokazuje kao unosan posao jer u BiH po tradiciji ni jedan svečaniji ručak, a kamoli neko slavlje, ne može se zamisliti bez jagnjetine sa ražnja.

„Počeo sam od nule. Nisam imao ni ražnja, ni mašinice za sječenje, ničega, ali malo po malo, te godine sam ispekao i prodao 30 jagnjadi. Posao se isplati i počinjem da kupujem svu potrebnu opremu, pravim šupu i pečenjaru gdje ću peći janjad. Dobar glas daleko se čuje i narudžbe za svadbe i slično počinju da stižu sa svih strana. U drugoj godini isporučujem više od 80 janjadi – zadovoljno nam kaže Brko.

Osim pečenja Mevludin se počeo baviti i sušenjem ovčijeg mesa
Osim pečenja Mevludin se počeo baviti i sušenjem ovčijeg mesaFoto: Marinko Sekulic/DW

Sav posao rade sami, supruga i on, jer pomoćnika ne može da nađe, ma koliko plaćao. „Ljudi neće da rade što iz inata, što iz zavisti, a i donacije su ih pokvarile", priča Mevludin.

„Danas smo u ovoj zemlji došli u poziciju da ljudi, koji žive u selu, idu na pijacu da kupe npr. jaja, povrće ili nešto drugo što mogu sami da proizvedu, kako su ranije radili naši stari."

„Donacije su pokvarile narod"

„Donacije su zavadile Srebrenicu. Donacije su iselile Srebrenicu, jer je većina donacija iz Srebrenice završila u Federaciji BiH", kaže Mevludin.

Na konstataciju da su sela u BiH sve praznija, da u mnogim više niko i ne živi i da omladina uglavnom svoju budućnost vidi u odlasku iz BiH, Mevludin kaže:

„Dobrim dijelom je za to kriva politika ali i narod. Ja ljetos tražim momka da samo sjedi sa mnom tri sata dok pečem i ako zatreba nešto mi pripomogne. Za to plaćam 50 maraka i neće niko", kaže Mevludin i ističe primjer komšije koji je držao koze ali nije mogao naći čobanina ni za 1.500 KM plate o čemu smo takođe ranije pisali (Sir iz Gladovića za Evropu)

Abida, Mevludinova supruga, ne želi da se fotografiše niti da priča za medije. Na naše pitanje, kako uspijeva u svemu pratiti i pomagati muža, samo kratko kaže: „Sve  je dogovor i podrška jednog drugom. Sve zajedno radimo ne gledajući šta je muški, a šta ženski posao".

Mevludinov i Abidin radni dan počinje u četiri ili pet sati ujutro. Bez obzira da li padala kiša ili snijeg. „Polako prelazimo stotinu, 150 pa 230 i evo prošle godine smo ispekli i prodali 250 janjadi. Sad više i ne brojim, jer gotovo da ne možemo sve da stignemo koliko ima potražnje. Kod mene naručuju svi i Bošnjaci, Srbi i drugi. Sad za pravoslavni Božić pekao sam Srbima 14 jagnjadi. Na području Srebrenice i Bratunca u 90% slučajeva sve veće skupove ja snadbijevam jagnjećim pečenjem", zadovoljno nam kaže Mevludin.

Osim pečenja Mevludin se počeo baviti i sušenjem ovčijeg mesa. Stelja (osušena kompletna ovca od koje su odstranjene kosti, prim. autora) je veoma tražen suhomesnati proizvod i Mevludin je za ovu zimu pripremio i već prodao 32 komada.

Mevludin uzgaja kvalitetne ovce, isključivo sjeničke rase
Mevludin uzgaja kvalitetne ovce, isključivo sjeničke raseFoto: Marinko Sekulic/DW

Pored ovaca Mehići drže i stotinjak kokoški, čije su meso i jaja takođe veoma traženi jer ih uzgajaju na tradicionalan način i hrane samo prirodnom hranom bez upotrebe koncentrata i hemikalija. U velikom plasteniku uzgajaju i povrće na organski način bez upotrebe pesticida i herbicida.

„Narod traži zdravu hranu. Proda se sve: od šljive i oraha do luka, paprike i paradajza", kaže Mevludin.

Ono na što je posebno ponosan je štala za ovce

„Napravili smo veliku štalu sa svim potrebnim sadržajima. Jedan poseban dio štale zovem porodilište jer se tu ovce janje, svaka u svom boksu. Držim vrhunske ovce, isključivo sjeničke rase. Janje se svakih 7-8 mjeseci i to u 90% slučajeva ojanje po dvoje janjadi. U štali sam imao i po 160 komada ovaca ali ne kupljenih već mojih koje sam  sam uzgojio", kaže Brko.

Na našu konstataciju da je na početku kazao kako o uzgoju ovaca nije ništa znao, on kroz smijeh kaže: „Ja sam danas u dobrom dijelu postao i veterinar. Ovcama dajem injekcije i tablete, obrezujem paponjke i janjim ovce. To sam radim, a za vakcinisanje i drugo, što ja ne znam ili ne mogu uraditi uz pomoć žene, zovem veterinara. Svaka ovca ima svoje ime i o njima vodim evidenciju, tako da znam i kada treba da se janje i sve drugo što je bitno", kaže Mevludin.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu