Ima li uopće alternative za TE Tuzla? | Politika | DW | 25.04.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Ima li uopće alternative za TE Tuzla?

EU ima razloga biti zabrinuta za devastiranje okoliša u BiH i regionu. Kinezi namjeravaju izgraditi novi blok TE Tuzla, iako se zna kakvu je ekološku katastrofu ova termoelektrana do sada izazvala. I ne samo to.

Nedavni sastanak zemalja jugoistoka Europe sa kineskim premijerom je barem bila prilika da i europski tisak uopće javlja o velikoj potrebi ulaganja u te zemlje, ali i o zabrinutosti što to čine Kinezi. No tu ima i mnogo nesporazuma - na svim stranama.

Iako ne treba sumnjati kako je izvješće kojeg je pisao Frankfurter Allgemeine Zeitung početkom mjeseca pisan u dobroj namjeri, on odlično pokazuje nesporazum između razvijenih zemalja Europe i zemalja koje traže spas u kineskim investicijama. U njemu se između ostalog, opširno javlja o namjerama Kineza izgraditi novi blok termoelektrane u Tuzli što bi trebala biti i jedna od najvećih investicija u Bosni i Hercegovini u visini od od 920 milijuna eura. Članak prenosi i zaprepaštenost predstavnika Europske unije što ta zemlja, kojoj je cilj postati članica Unije, još uvijek ustraje u tehnologiji proizvodnje električne energije iz fosilnog goriva što definitivno nije smjer u kojem se Europa želi kretati.

Vraćanje kineskog kredita je planirano na 20 godina

Vraćanje kineskog kredita je planirano na 20 godina

Vjerojatno nitko iz inozemstva ne treba stanovnicima Tuzle i čitave Bosne i Hercegovine objašnjavati što je tamošnja termoelektrana učinila sa okolišem. To nije tek ekološka katastrofa, to već graniči sa ekološkom apokalipsom: od kako je 1963. počela sa radom tamo je sagorjelo na desetke milijuna tona razmjerno nekvalitetnog lignita iz rudnika Banovići, Gračanica i Bukinje. Elektrana je svoju šljaku prepunu teških metala i drugih otrova natrpala praktično svugdje gdje je mogla na toj nekad plodnoj zemlji. Kiša taj otrov odnosi i u vodu, a upravo je TE Tuzla dobrim dijelom "zaslužna" što je čitava Bosna i Hercegovina na vrhu ljestvice zemalja po zagađenosti zraka u Europi.

Zašto BiH želi graditi blok 7 TE Tuzla sa kineskim kreditom?

Blokovi 1 i 2 TE Tuzla su na sreću već zatvoreni, ali upravo u dogovoru i sa Europskom unijom se Sarajevo obavezalo već do 2023. zatvoriti i blokove 3, 4 i 5. Blok 6 je navodno obnovljen, makar tamošnji građani ne vjeruju kako je sad i on postao bitno "čišći". Usprkos svemu tome, zašto Bosna i Hercegovina želi graditi blok 7 termoelektrane i to uz golemi kredit Kineza?

Makar nije sporno kako je Elektroprivreda BiH mogla i morala učiniti mnogo više na zaštiti okoliša i za zdravlje i život tamošnjeg stanovništva, ovakve i slične propovjedi dužnosnika Europske unije i zapadnih medija ne nailaze uvijek na razumijevanje stanovništva siromašnih zemalja Europe. Bogati si mogu priuštiti alternative, ali tu se nameće pitanje: što mi vrijedi i čisti zrak ako sjedim kod kuće nezaposlen? U Tuzli to neće biti čak niti kod kuće jer je i tlo zagađeno tako da mladi i sposobni moraju trbuhom za kruhom. I to ne raspravljajući mnogo o visini plaće koju će primati, možda baš u stranoj zemlji u kojoj se pišu takvi "poučni" napisi.

Doduše, još je teže vjerovati dobrim namjerama nadležnih službi Bosne i Hercegovine koji zapravo ekologiju navode kao jedan od glavnih razloga te investicije: po projektnoj dokumentaciji, novi Blok 7 TE Tuzla bi trebao mnogo manje zagađivati okoliš, ali ima mjesta sumnji da se uopće tehnički može eliminirati toliki sumpor tamošnjeg ugljena. Pitanje šljake i dalje nije jasno određeno, a bilo kakva termoelektrana je ujedno i prava tvornica ugljičnog dioksida i plinova koji uzrokuju efekt staklenika - TE Tuzla godišnje sagori preko 3,3 milijuna tona ugljena. Objašnjenje i samog Bakira Izetbegovića kako će se u Bloku 7 koristiti "američka tehnologija" Europljanima nipošto nije jamstvo zaštite okoliša, a još manje jest što će je graditi dosadašnji svjetski rekorderi u zagađenju, Kinezi.

A šta je sa TE Banovići, TE Stanari?

Bosnien Herzegowina Luftverschmutzung Tuzla (DW/E. Musli)

TE Tuzla bitno utiče na zagađenost zraka ne samo u BiH već i u regiji

Što je još gore, Tuzla nipošto nije jedini projekt termoelektrana: tu su i TE Banovići, TE Stanari, planovi o proširenju su već daleko odmakli i u Ugljeviku, Gackom, Kaknju... EU tu svakako ima razloga biti zabrinuta za devastiranje okoliša čitave regije jer je možda čak još gore sa projektima takozvane "čiste" energije hidroelektrana. Planira se preko 300 novih hidroelektrana, u pravilu uz prosvjede lokalnog stanovništva koje se već uvjerilo iz već završenih projekata kako tu korist u prvom redu ima samo investitor.

Često se daleko precjenjuje kapacitet rijeka i rječica obzirom na oscilacije kroz godinu: samo na Neretvici se planira izgradnja čak 15 malih elektrana. A tu su onda i druge posljedice: danas gotovo kao kuriozitet zvuči davna ideja Nikole Tesle izgraditi hidroelektranu preko Plitvičkih jezera, mišljeno u najboljoj namjeri kao izraz zahvalnosti svojoj domovini. Projekt na sreću nikad nije realiziran pa tako danas Nacionalni park Plitvička jezera posjećuje oko 1,7 milijuna turista godišnje.

Razlog zašto Bosna i Hercegovina ustraje u izgradnji novih elektrana je potpuno jasan: izvoz električne energije je na drugom mjestu robe i usluga koje izvozi ta zemlja, a zagovornici gradnje Bloka 7 u Tuzli tvrde kako je samo ta elektrana zaslužna za gotovo polovicu proizvodnje električne energije Bosne i Hercegovine. Ako bi se zatvorila TE Tuzla, ta zemlja bi čak morala uvoziti električnu energiju makar već ionako grca u kroničnom vanjskotrgovinskom deficitu. Ovako, izvoz električne energije iz Bosne i Hercegovine neprestance raste, osobito u susjedne zemlje Hrvatsku i Srbiju.

Tisuće radnih mjesta važnije od ekologije i obećanja datih EU?

Argument zagovornika gradnje novog bloka termoelektrane u Tuzli jesu i tisuće radnih mjesta koje bi nestale njenim zatvaranjem i u zemlji sa stopom nezaposlenosti od preko 25%, tu se čini kako uopće nema izbora - bez obzira što govorila EU. Posve je drugo pitanje, zašto u Bosni i Hercegovini nema više ulaganja onda i u projekte koji neće toliko ugrožavati okoliš. Zlatno je pravilo investitora u zemlje razmjerno niskog životnog standarda da ih zanimaju samo pogoni za ono što će izvoziti i prodavati bogatijim kupcima - i tu se opet dolazi do energetskih projekata.

No činjenica jest i da Bosna i Hercegovina čak pada na ljestvici konkurentnosti Svjetskog gospodarskog foruma (2017. je bila na 90., prošle godine je svrstana na 91. mjesto), što ne znači ništa drugo nego da investitori i dolaze u tu zemlju, ali brzo i odlaze prije svega nezadovoljni političkim i pravnim okvirima gdje im onda samo razni "savjetnici" mogu pomoći da se uopće snađu. Ti "savjeti" bi mogli biti tek druga riječ za korupciju, a onda izgleda i da se proces donošenja odluka nije bitno promijenio još od doba romana Meše Selimovića. To su već okusili i Kinezi: čak i kada je riječ o TE Tuzla sporazum je potpisan još na sastanku 16+1 održanom u Beogradu 2014. a vlada Federacije je izdala jamstvo tek u kolovozu prošle godine nakon što su mediji već javljali i kako se kineski investitori povlače iz projekta.

I nakon proteklih sastanaka zemalja istočne i jugoistočne Europe sa predstavnicima Kine su bosanskohercegovački mediji redovito javljali kako je dogovoreno najviše ulaganja baš u tu zemlju. Redovito se zbog toga čuju i zabrinuti komentari iz Europske unije, ali se dosad od kineskih investicija nije vidjelo mnogo: i po najnovijim službenim statistikama Agencije za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini do 2017. po volumenu ulaganja su daleko na prvom mjestu Austrija i susjedna Hrvatska i Srbija - Kina uopće nije na popisu.

Ali najavljene i dogovorene investicije u okviru ovog kineskog novog Puta svile su i posve drugih dimenzija od dosadašnjih ulaganja. Popis projekata se čita kao ispunjenje baš svih želja Bosne i Hercegovine: tu su i autoceste i zračne luke, proizvodni pogoni, elektrane i drugi infrastrukturni projekti. Može li Bosna i Hercegovina sa svojim BDP od tek nešto preko 18 milijardi dolara uopće plaćati sve te kredite za projekte kojima teži? I što će se dogoditi ako to ne uspije?

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije