„Idemo dalje“

Na vratima lijepe starinske kuće u Fehrbelliner ulici u berlinskoj umjetničkoj četvrti, stoje dva imena Bohley. Ovdje naime živi i sin Baerbel Bohley. „Pritisnite donje zvono“, rekla mi je kada smo ugovarale termin za razgovor. Nakon nekoliko sekundi vrata mi otvara krhka, simpatična žena, koja mi je bila poznata samo sa novinskih fotografija ili televizije. Veliki prostrani stan u kome živi kako sama kaže, „već vječnost“, je ponovo njen dom. Ovdje se kako navodi osjeća zbilja „kod kuće“. Odavdje je organizovala proteste protiv bivšeg Honeckerovog režima, zatim formirala organizaciju „Žene za mir“, daleke 1982. godine. Iz ovog stana je krenula i jedna od prvih građanskih inicijativa za slobodu mišljenja i ljudska prava u bivšoj Demokratskoj Republici Njemačkoj (DDR). Ubrzo nakon toga, Baerbel Bohley je uhapšena zbog, kako je zvanično navedeno, „izdajničkih aktivnosti i saradnje sa zapadnonjemačkom partijom Zelenih“.

Zatvor i revolucija

Baerbel Bohley uprkos tome, ubrzo pokreće Inicijativu za ljudska prava, zbog koje je 1988. godine ponovo dospjela u zatvor, a potom čak i protjerana iz bivše Istočne Njemačke. Nakon međunarodnih protesta , tamošnja vlada joj ipak dozvoljava povratak u istočni dio Berlina.

Barebel Bohley u periodu koji je uslijedio, sa više disidenata i boraca za ljudska prava na čijem je čelu bio Jens Reich (Jens Rajh), pokrenula najveći građanski pokret u DDR-u - Novi forum, koji na koncu dovodi do pada Berlinskog zida. Bohley - slikarka i umjetnica, dobija nadimak „majka revolucije“. Pitam je, kako je sama doživjela pad Zida? „Prespavala sam ga“, odgovara kroz smijeh. „Te sedmice su bile toliko iscrpljujuće da sam bila preumorna da sama idem na ulice i obaram Zid. Oborila sam jedan konjak i zaspala“.

Poslijee pada Berlinskog zida Bohley se bori za javno objavljivanje akti tadašnje tajne službe, Stasija, u kojima pronalazi i svoj dosije. Baerbel Bohley dolazi u sukob sa jednim od sadašnjih vodećih političara Ljevičarske partije, Gregorom Gysijem (Gregor Gisi) kojeg optužuje za saradnju sa Stasijem. Pred sudom gubi taj proces, te se razočarana odabirom nove istočnonjemacke političke elite u novoj, ujedinjenoj Njemačkoj, povlači iz javnog života. „Borili smo se za pravdu, dobili smo pravnu državu“, jedan je od njenih suhih komentara na tu temu.

„BiH je pala zu zaborav“

1996. godine Baerbel Bohley odlazi u BiH kao saradnica Ureda visokog predstavnika i angažuje se u pomoći povratnicima. „I njih se podijelilo kao i svu zemlju, po nacionalnoj liniji“, kaže. „Hrišćanske humanitarne organizacije su dijelile pomoć hrišćanima, islamske muslimanima, a pomoć su trebali ljudi, ljudi koje je povezivala zajednička nevolja“.

Za njih se u okviru inicijative Koalicija za povratak angažovala i nakon prestanka rada za OHR. Građeni su krovovi za kuće povratnika i vodene cisterne u Domanovićima kraj Mostara. Uz pomoć Ministarstva vansjkih poslova Njemačke i Njemačkog društva za tehničku saradnju (GTZ), Baerbel Bohley osniva i privatnu humanitarnu inicijativu za pomoć djeci BiH, pod nazivom Morska zvijezda e.V.

Teška bolest je međutim spriječila da nastavi ove aktivnosti. Zbog toga se i vratila u Berlin gdje je nedavno za svoj angažman dobila i uglednu nagradu Quadriga, koja je ove godine po sedmi put dodijeljena povodom Dana njemačkog ujedinjenja. Baerbel Bohley se obradovala što je ovu nagradu dobila zajedno sa Michailom Gorbačovim i Vaclavom Havelom, ali ju je naljutilo kaže, što se u medijima pojavila vijest da je ona dotirana sa 25. 000 eura.

„BiH je pala u zaborav, sada svi govore o Afganistanu“, kaže Baerbel Bohley. „BiH ima puno problema kao i neposredno poslije rata“. Barebel Bohley sada i sama mora dobiti bitku svog života, onu protiv bolesti. Iz pisama podrđke koje je u posljednje vrijeme dobila od Bosanaca i Hercegovaca naučila je rečenicu koja joj mnogo znači i koja joj je postala životni slogan. Ta rečenica glasi: Idemo dalje!

Autor: Begzada Đilović-Kilian

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić