I islamisti su samo političari

Mnoge konzervativne pristalice egipatskih selefija su razočarane – njihov kandidat na izborima operisao je nos, a zatim tvrdio da je ožiljak posljedica napada. Laž i izmjena na  tijelu koje smatraju božjom tvorevinom, birači selefija vide kao dvostruki grijeh. Dalia Ziada, upravnica Centra za istraživanje razvoja „Ibn Kaldun“, kaže da takva iskustva podstiču mnoge religiozno-konzervativne birače da ponovo razmišljaju za koga će glasati.

Egipćani su za islamske kandidate u prvom redu glasali zato što su vjerovali da su oni moralno čisti. Do sada su smatrali da vjerski kandidati, za razliku od ostalih, nisu korumpirani i da ne lažu. Uoči predsjedničkih izbora se međutim pokazalo da se vjerski kandidati ne ponašaju drugačije od sekularnih. „Biračima je na taj način predočeno da islamisti uopšte nisu najbolji izbor. Nisu manje korumpirani od ostalih političara“, kaže Ziada. Prema rezultatima istraživanja javnog mnjenja koje je sproveo ovaj centar, raspoloženje biračkog tijela znatno se promijenilo u korist sekularnih kandidata.

Ideološke i vjerske teme nisu više u prvom planu

I odista, predsjednički izbori se održavaju u sasvim drugačijoj atmosferi nego parlamentarni izbori u novembru minule godine. Ako su tada ideološke i vjerske teme stajale u prvom planu, zbog čega su Muslimanska braća i selefije ušli u parlament, za mnoge od ukupno 52 miliona birača sada su u prvom redu privredne teme, kaže Tomas Demelhuber, profesor političkih nauka na univerzitetu u Hildeshajmu.

Ova zemlja se trenutno bori sa velikim privrednim problemima. Doduše, najnoviji podaci ukazuju da se egipatska privreda polako konsoliduje. Ali, to ne ide ukorak sa demografskim rastom zemlje. „Birači u prvom redu žele da bolje žive nego pod Mubarakom. Zato su pregovori sa međunarodnim i regionalnim finansijerima tako važni. Bez njih bi Egipat bio pred državnim bankrotom“, kaže Demelhuber.

Većina želi stabilnost i bezbjednost

Ništa manje važna tema jeste javna bezbjednost. Poslije revolucije, mnogi policajci su napustili službu, tako da je nastao vakuum koji je mogao da bude samo rudimentarno popunjen vojskom, kaže Demelhuber. Odgovarajuća su i očekivanja. „Većina Egipćana želi veću stabilnost i bezbjednost, između ostalog i zato što je to osnova za normalne privredne aktivnosti i javni život.“

Ako pođemo od toga da se birači odista sve više opredjeljuju za sekularne kandidate, onda će prvenstveno demonstranti Arapskog proljeća ulagati nade u političke zamisli novog predsjednika. Oni koji su sa religiozno neutralnim zahtjevima izašli na ulicu, imali su priliku da na parlamentarnim izborima konstatuju da pobjednici u svojim političkim programima gotovo da nisu uzeli u obzir njihove interese. „Zato oni sami snose odgovornost“, kaže Demelhuber. „Jer, u mjesecima poslije revolucije oni su propustili da protestu daju institucionalni okvir i da se organizuju u jednoj ili više političkih stranaka.“

Autori: Kersten Knip / Mirjana Kine-Veljković

Odgovorna urednica: Marina Martinović