1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Humanije je bolje

Dudek Bartosz
7. oktobar 2016

Zabrana abortusa skinuta je s dnevnog reda poljskog parlamenta. Ipak, ta tema ostaje aktuelna, ukazuje Bartoš Dudek.

https://p.dw.com/p/2R0Uc
Polen - Massendemonstration gegen das neue Abtreibungsgesetz
Foto: picture-alliance/NurPhoto/M. Luczniewski

Abortus ni za jednu ženu nije zadovoljstvo. Sasvim suprotno. Često je to lična drama, teška dilema u kojoj se bukvalno radi o životu i smrti. Povećati teret ionako teške odluke kaznom zatvora u trajanju do pet godina, bilo bi nehumano. Toliko nehumano da su se tome na kraju usprotivili čak i konzervativni poljski biskupi. Nacrt zakona ultrakonzervativnih zaštitnika života nije prošao – navodno i uz njihovu saglasnost. Za sada.

Pooštravanje dolazi – ali drugačije

Jer, rukovodstvo vladajuće poljske nacionalne konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) najavilo je novi nacrt zakona. U suštini, prijedlog je da se uvede zabrana abortusa bolesnih odnosno hendikepiranih fetusa. Na godišnjem nivou, oni čine oko 95 odsto od oko hiljadu legalnih abortusa u Poljskoj. Druga dva izuzetka – rizik po život majke i poslije silovanja – trebalo bi i dalje da budu dozvoljeni.

Još uvijek se ne zna kada će ovaj zakon biti predstavljen Sejmu, ali nije tajna da pravi vladar Poljske, lider PiS Jaroslav Kačinjski, nije vatreni zagovornik pooštravanja zakona o abortusu. Štaviše, kao promućurni strateg, on vrlo dobro zna da mu ta tema ne donosi poene, zato što polarizuje, naročito žene, i to bez obzira na stranačku pripadnost.

Meke mjere

Da bi smirila situaciju, premijerka Beata Šidlo najavila je „meke" mjere: majke hendikepirane djece uskoro mogu da računaju na velikodušnu pomoć države. To je pametna ideja koja vjerovatno ima veće šanse za uspjeh nego prijetnja drakonskom kaznom. Jer, jasno je: sankcije i zabrane ne rješavaju problem! Nije tajna da svake godine desetine hiljada Poljakinja ilegalno izvrši prekid trudnoće. One koje mogu da plate, odlaze u Njemačku, Holandiju i Slovačku. Siromašnije to rade u svojoj zemlji, često pod sumnjivim okolnostima. Broj i posljedice takvih ilegalnih abortusa se ne nalaze ni u kakvim izvještajima.

I još jedno, ključno pitanje: smije li država zakonskim sankcijama da sprovodi moralne ideje jedne vjerske zajednice i time ih nameće svim ostalim građanima? Mala Luteranska crkva u Poljskoj, na primjer, ne vjeruje u zabrane i kazne po tom pitanju. Jer majke su te koje preuzimaju najveću odgovornost za novi život. Pomoći im, a ne kažnjavati, efikasnije je i istovremeno humanije.