Hostel rođen u olujnoj noći

Tog olujnog 26. avgusta 1909. počela je istorija hostela kojih danas širom svijeta ima oko 5.000. „Cijelu noć je duvao jak vjetar, padala kiša kao iz kabla, grad. Činilo se da se nebo otvorilo. I dok su djeca, umorna od hodanja, spavala – ja sam bio budan.“

Prvi hostel otvorio je učitelj Širman

Te noći učenici Riharda Širmana spavali su na slami. U članku koji je kasnije objavio u Kelnskim novinama Širman kaže:

„Dječaci i djevojčice moraju da odlaze u prirodu, to im je neophodno kao ravnoteža za sjedenje u školskoj klupi. Ali, kako da tim mnogobrojnim đacima obezbjedimo pristojno i skromno prenoćište?“

Taj članak je izazvao čitavu lavinu reakcija. Novac i druge donacije stizale su sa svih strana. Tri godine kasnije, ovaj učitelj je otvorio prvi hostel, u zamku Altena kod Izerloa, u današnjoj Sjevernoj Rajni Vestfaliji. Još iste godine otvara se još 140 hostela. Krajem 20-ih godina Njemačku kopiraju susjedi – Poljska, Francuska, Engleska i Švajcarska.

„Početkom 20. vijeka ideja je bila da se poslije dnevne etape kroz prirodu nađe sklonište za noć. Ta vremena su prošla.“

I baš zato što su ta vremena prošla – prošlo je i vrijeme prvobitnih hostela - kaže Torsten Rihter, šef njemačkih hostela u sjeverozapdnom regionu.

… a kada nije sve „na tacnu“!

Osamdesteih godina broj hostela je počeo da se smanjuje. Međutim, to ima i dobru stranu. Hosteli se koncentrišu i od mnogo malih svratišta stvaraju se velika moderna odmarališta za mlade sa više stotina kreveta, sportskim dvoranama i raznim drugim pogodnostima. Umjesto drvenih stolica u velikim foajeima su fotelje i internet.

Zato se i struktura gostuju promenila. Sve češće, umesto đaka u hostelima gostuju porodice.

„Evo nedavno je kod nas bio jedan primarijus sa porodicom. Oni obično odmor provode u hotelu sa 5 zvjezdica na Mauricijusu. Ali, kaže on, jednom godišnje hoće da djeca vide kako život izgleda kada nije sve na tacnu…“

Autor: M. Klausner/ D. Roščić

Odg. urednik: Svetozar Savić