Historijski proces u Ankari

On se ni zbog čega ne kaje: To je tokom saslušanja bila poruka bivšeg vođe pučista Kenana Evrena. "Parlament nije funkcionirao. Svakog dana ubijano je i do 20 ljudi," tako Evren i danas opravdava vojni puč koji je izveden 12. septembra 1980. Šef Generalštaba Kenan Evren tada je uveo vojni sud, raspustio parlament i zabranio rad svim partijama. Puč je opravdavao krvavim sukobima ljevičarskih i desničarskih grupacija u kojima je 5000 ljudi izgubilo život. Vojska je morala reagovati kako bi ponovo uspostavila sigurnost i državni autoritet.

Više od 650 hiljada ljudi je uhapšeno, 50 je čak pogubljeno. Ertuğrul Kürkçü, poslanik kurdske BDP stranke koji je još tada zbog svog ljevičarsko orijentiranog političkog angažmana bio uhapšen, puč označava kao "najveći atentat" u političkoj historiji Turske.

Promjena ustava omogućila sudski proces

Mnogi građani su više od 30 godina živjeli u strahu da pobunjenici nikada neće biti pozvani na odgovornost. Jer, njima je ustav koji je stupio na snagu nakon puča, garantovao doživotrni imunitet od kaznenog gonjenja. Na inicijativu islamsko-konzervativne vladajuće AKP stranke, građani su 2010. na referendumu glasali o promjenama ustava koje su omugućile ukidanje tog imuniteta.

Tek tada je postalo moguće da se pred sud izvedu preživjeli generali i vođa vojnog puča - šef generalštaba Kenan Evren i šef vojnog vazduhoplovstva Tahsin Sahinkaya. Državno tužilaštvo traži da im se za zločine koji su tada počinjeni izrekne doživotna zatvorska kazna.

Predsjednik udruženja "Moderni pravnici" u Turskoj, advokat Selçuk Kozağaçlı, smatra međutim da su male šanse za izricanje takve kazne: "Jasno je da se ova dvojica generala kojima je više od 90 godina, neće pojaviti u sudnici. Diskutuje se o tome da li je moguće da budu ispitani putem telefonske konferencije. O tome će odlučiti sudsko vještačenje." Ukoliko se vještačenjem utvrdi da saslušavanje optuženih nije moguće zbog njihovog zdravstvenog stanja, sud će čekati da se ono poboljša. "To znači da će oni ili umrijeti, čime će proces biti zatvoren, ili, što je malo vjerovatno, njihovo će se zdravstveno stanje poboljšati i oni će moći biti saslušani. To može trajati godinama. "S obzirom da su jako stari, ne može im biti izrečena doživotna zatvorska kazna. Dakle, oni najvjerovatnijie niti jedan dan neće provesti u zatvoru", kaže Selçuk Kozağaçlı.

Znak demokratizacije?

Šta za Tursku uopšte znači da bar simbolično izrekne kazne nekadašnjim pučistima? Da li se Turska zaista suočava sa jednim mračnim poglavljem svoje prošlosti? Za pravnog stručnjaka profesor Turgut Tarhanlıja sa Bilgi Univerziteta u Istanbulu, ovaj proces je istina važan ali ipak nedovoljan korak. Ovaj stručnjak za ljudska prava misli da suočavanje s prošlošću zahtijeva mnogo više od sudske odluke: "Mnogo važnija je sveobuhvatna obnova sistema, a za to je potrebna politička volja." Cijeli državni aparat je tada snosio odgovornost: oni koji su provodili odluke vojske stoga moraju biti pozvani na odgovornost, kritizira Tarhanlı.

Poslanik Ertuğrul Kürkcü kaže da još uvijek postoji ostavština vojnog režima: "Izborni prag za stranke je i dalje deset odsto, Zakon o strankama je nepromjenjen."U Turskoj je još uvijek teško osnovati udruženja, fondacije i sindikate. Veliki broj hapšenja novinara pokazuje da se ugnjetava sloboda mišljenja. "Nigdje ne vidim znak demokratije", žali se Kürkcü. I advokat Kozağaçlı ukazuje na to da se u Turskoj i dalje zabranjuju novine i da vlastodršci oštro postupaju prema opoziciji: "Zašto da ovu fazu posmatramo kao veliku promjenu ako stvari koje su tada kritizirane i dalje postoje?"

Turski ustav je u proteklim godinama istina nekoliko puta mijenjan ali je sam po sebi "ustav puča". Vlada na čelu sa vladajućom AKP strankom pokušava stoga zajedno sa svim predstavnicima u parlamentu izraditi novi, civilni ustav. Novi ustav se međutim može označiti kao takav samo ako se u obzir uzmu potrebe radnika, studenata, žena, homoseksualaca i drugih diskriminiranih grupa, smatra Selcuk Kozağaçlı. Ovaj advokat međutim sumnja da će se u ovim tačkama nešto promijeniti.

Autorin: Basak Özay/Belma Fazlagić-Šestić

Odg. ur. Zorica Ilić