Hercegovka Martina Mlinarević ili Pravo na biti i ne biti Hrvat | Politika | DW | 24.02.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

KOMENTAR

Hercegovka Martina Mlinarević ili Pravo na biti i ne biti Hrvat

Niko Hrvatima u BiH ne može oduzeti pravo da budu Hrvati i da se tako osjećaju. No oni koji se tako ne osjećaju imaju također pravo na vlastiti izbor, smatra novinarka DW, Zorica Ilić.

"Dragi moji Bosanci i Hercegovci, ako već morate biti Srbi, Hrvati i Muslimani, onda prije svega budite ljudi." Ovo je izjava koju sam čula neposredno pred početak rata, u ono doba kada su pacifisti skupljali potpise i apele za mir, a u otvorenom programu radio stanica vođeni telefonski razgovori sa brojnim poznatim ličnostima s prostora bivše Jugoslavije, koji su apelirali: da rata ne bude. Ne čudi stoga što sam ime autorice zaboravila, kao i ostale brojne apele koji su tih dana stizali svakodnevno.

No ovu izjavu nikada nisam zaboravila. Tačnije ovaj njen dio: "Ako već morate..."

U godinama koje su uslijedile tom "moranju", pod kojim se odvijala nacionalna homogenizacija, sam svjedočila i na osobnom i na kolektivnom planu.

Hercegovka, koja nije Hrvatica

Upravo na to "moranje" su me podsjetili napadi na Martinu Mlinarević i njene roditelje nakon intervjua koji je dala za DW. Mlinarević, koja trenutno obnaša funkciju ambasadorice BiH u Češkoj Republici, je na pitanje zašto se ne osjeća Hrvaticom, u pomenutom intervjuu rekla sljedeće: "Zbog moga oca. Mi smo rođeni u Ljubuškom, čitav život smo živjeli u Ljubuškom. Ja nikada u životu nisam čula da smo mi Hrvati. Mi smo živjeli u prekrasnom ambijentu u kojem je bilo miješano društvo mojih roditelja i dan danas je to tako. Tako smo odgajani da poštujemo sve i svakoga."

Bilo je to dovoljno da pojedini portali u Hercegovini od cijelog intervjua čuju samo: "Ja nikad u životu nisam čula da smo mi Hrvati" i ponovo krenu sa najprizemnijim napadima na Martinu Mlinarević i njene roditelje.

A Mlinarević je u istom intervjuu rekla i ovo: "Ja mogu otići bilo gdje, ali ja sam prije svega 100 % Herka (Hercegovka - op. red.). Ponosna sam na to. To su moju korijeni, moji roditelji, moji preci i sve ostalo."

A rekla je i ovo: "Ja se apsolutno osjećam kao Srbin u Trebinju, Hrvat u Tomislavgradu, Bošnjak u Konjicu. Smatram da imamo potpuno iste osobnosti jer pripadamo tom nekom zemljopisnom okruženju kamena, sunca, vode. I mislim da nas to puno više veže nego ovo drugo." 

No to su oni, koji je napadaju, zanemarli. Ili pak nisu željeli čuti.

Pravo na biti i ne biti Hrvat

Kada neko Hrvatima u BiH (isto važi i za Srbe) negira hrvatski nacionalni identitet, pa onda kaže da su oni bosanskohercegovački katolici, odnosno pravoslavci, onda su svi spremni skočiti i braniti svoje pravo na nacionalni identitet i na to da se osjećaju kako se osjećaju. I zaista to im pravo da su Hrvati i tako se osjećaju ne može oduzeti niko. Odakle onda dvostruki aršini i osporavanje prava jednoj Ljubušanki da se ne osjeća Hrvaticom?

Martina Mlinarević je već godinama izložena uvredama, prijetnjama, ponižavanjima koji nemaju veze sa legitimnim pravom na neslaganje sa njenim stavovima, već predstavljaju čisti govor mržnje i često poziv na linč. Sve je dodatno pojačeno nakon što ju je, u Hercegovini omraženi, član Predsjedništva BiH Željko Komšić, predložio za ambasadoricu BiH u Pragu. Ništa onima koji su je napadali nakon toga nije bilo sveto: ni njena bolest, ni obitelj, ni dignitet žene, ništa.

Ono što zna svaki srednjoškolac

Najpoznatija bh. srednjoškolka, napisao je jedan portal aludirajući na to da Mlinarević nema završen fakultet, ali je ipak dobila poziciju ambasadorice. No ono što su zaboravili jest da svaki srednjoškolac zna da se sukobi sa političkim neistomišljenicima ili borba za jednakopravnost, kako je nazivaju, vode na drugi način i na drugom terenu, a ne vrijeđanjem i ponižavanjem jedne žene. I to žene koja je imala snage da hercegovačkim majkama, kćerima, suprugama, djevojkama, prijateljicama, ogolivši vlastiti ožiljak nakon operacije dojke, poruči: Karcinom se može dogoditi i vama. Idite ne pregled dok ne bude kasno! A treba li reći da karcinom ne bira krvna zrnca!?

Stoga, dragi hercegovački Hrvati, vi koji ovih dana napadate Mlinarević jer se ne osjeća kao Hrvatica, već kao ponosna Hercegovka, ovo vam govori onaj dio mene kojeg je na ovaj svijet donijela Hrvatica: Nešto je pogrešno u vašem nazovi Hrvatstvu, ako, krijući se iza njega, bolesnoj ženi želite da je bolest pojede cijelu, ako joj spominjete maloljetno dijete, odbijate njenog oca uslužiti u prodavnici, nazivate je nakazom,... A i u vašem, koji u tome ne učestvujete, ali na sve mirno gledate bez uplitanja.

Jer ako već morate biti Hrvati, što je pak pravo koje vam niko ne može osporiti, možda ne bi bilo loše da ne zaboravite biti ljudi. Prije svega. A pravo koje dajete sebi da se izjašnjavate kako želite jednostavno date i drugima.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android