Ikona civilnog društva
25. juli 2018Njemački list Tageszeitung objavio je tim povodom članak Erika Ratfeldera, koji se sjeća susreta sa ovom srebreničkom majkom.. "Kada smo u ljeto prije četiri godine posljednji put sjedili u njenoj bašti i pili njen slatki voćni sok, moj pogled je pao na tri bora, koja su njeni sinovi zasadili prije rata. To je bilo skoro sve, što joj je ostalo od njene djece i muža. Muž Abdulah, oba sina Almir i Azmir, braća i mnogobrojni rođaci su nekoliko kilometara dalje, u Potočarima odvojeni od žena. Ono što se potom desilo pred očima holandskog bataljona UN-a, označeno je najvećim zločinom u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Po naređenju Ratka Mladića, srpska vojska i paravojska je tog jula 1995 doslovno krenula u lov na muški dio muslimanskog stanovništva. Svi koji su zarobljeni, su odmah smaknuti i likvidirani .
Hatidća i ja smo se pješke zaputili do doline sa grobovima, koja je od 2006. godine - nakon dekreta tadašnjeg visokog predstavnika Christiana Schwarz-Schillinga - izuzeta iz Republike Srpske i stavljena u nadležnost države BiH. Hatidža Mehmedović je priču o svojoj patnji pretvorila u političku borbu i osnovala organizaciju "Majke Srebrenice". Stalno je naglašavala: "Oni su nas Bošnjake poubijali i protjerali a kao nagradu su još dobili polovinu zemlje. Zato se mi, preživjele žene Srebrenice, borimo za pravdu i da se to, što se ovdje desilo, ne zaboravi."
Na poljani u Potočarima su od otvaranja Memorijalnog centra sahranjeni posmrtni ostaci 6.000 ljudi. Tu počivaju samo oni, čije su kosti pronađene i koji su DNK-analizom nedvosmisleno identifikovani. Na kraju bi tu trebalo biti ukopano više od 8.000 ljudi.
Obavila svoj zadatak: sinovi i muž identifikovani i ukopani
2007. godine su DNK analizom identifikovani posmrtni ostaci jednog sina i muža a 2010. i drugog sina. Nakon toga su oni sahranjeni i leže samo nekoliko koraka od ulaza u Memorijalni centar Potočari.
Kada smo stajali mirno između dugih redova sa nišanima, pitao sam Hatidžu: "Zar nisi nikada pomišljala na osvetu?" Odgovorila mi je: "Da jesam, zatrovala bih svoju dušu. Bošnjaci nikoga niosu ubili iz osvete". Hatidža je živjela samo za jedno: a to je da se pronađu i osude svi krivci i da Srbi priznaju to što su uradili.
Hatidža Mehmedović je ipak doživjela da Ratko Mladić, svemoćni general koji je odlučivao o životu i smrti, bude osuđen na doživotnu robiju - između ostalog i za genocid u Srebrenici", riječi su kojima se završava nekrolog povodom smrti ove srebreničke majke, koji je objavio njemački list Tageszeitung.
Priredila: Jasmina Rose