Štrajk glađu i nova nada

Sablasna tišina u rano jutro u zatvoru Guantanamo na Kubi. Nalazimo se u bloku B i gledamo u tamni prolaz. Vojnici patroliraju, bez riječi obilaze ćeliju za ćelijom, kratko gledaju unutra i idu dalje. A onda odjednom vidimo ruku koja kroz otvor na ćelijskim vratima pruža praznu flašu. Čuvar je uzima i sklanja. To je sve što smo uspjeli vidjeti kada je riječ o zatvorenicima prilikom obilaska Guantanama upriličenog za novinare. Pri tome nas vojnici prate u stopu.

Oni paze na to da vidimo samo ono što nam oni žele pokazati. A na kraju dana su svi snimci našeg kamermana prekontrolirani. Lica i određene sigurnosne mjere ne smiju biti snimljeni ili fotografirani. A 166 zatvorenika, koliko ih ima u ovom zatvoru, ni slučajno.

Natrag u blok B: Tačno u pet sati čuje se poziv na molitvu. Svi zatvorenici mole u svojim ćelijama. Mi ne znamo koliko ima ćelija. Znamo samo da su svi zatvorenici u ovom bloku smješteni u samice. Oni svoje ćelije mogu napustiti samo rijetko i to u lisicama i pod strogom kontrolom.

Obamin govor tema razgovora

Ipak: Brojni zatvorenici su čuli posljednje primjedbe Baracka Obame da on želi ubrzati zatvaranje Guantanama, kaže komandant Guantanama, pukovnik John Bogdan. "To je tema razgovora među zatvorenicima. Čini se da je reakcija pozitivna jer je to predsjednik pomenuo." To nam potvrđuje i Zak koji radi u Guantanamu posljednjih osam godina, koji ne želi otkriti svoje puno ime. On je uposlenik vojske, savjetuje rukovodstvo zatvora i očito ima najviše kontakta sa zatvorenicima. Njihova reakcija na govor bila je dobra, kaže nam on: "Ponovo su dobili nadu. I vjeruju da će se nešto dogoditi."

To se nije odrazilo na stroge mjere sigurnosti koje vladaju u zatvoru. Zatvorenici žive u malim ćelijama sa prozorskim oknom, skoro svi borave u samicama. Oni su i kada je riječ o osobnim stvarima upućeni na svoje čuvare - vezani su, kada žele gledati televiziju, žele se tuširati ili su prislino hranjeni. I u svakoj minuti su izloženi pogledima svojih čuvara.

Od 166 zatvorenika u Guantanamu više od stotinu trenutno odbija uzimati hranu. Ta tendencija se povećava. Više od 40 ih biva prisilno hranjeno, uz mučenje kako tvrde zatvorenici i njihovi advokati. Da li je među onima koji štrajkuju glađu i pet osumnjičenih za organizaciju napada od 11. septembra niko nam nije želio reći. Mi ih nismo mogli vidjeti, baš kao ni druge zatvorenike.

Do zaoštravanje situacije oko štrajka glađu doveo je nasilni sukob između čuvara i zatvorenika. Zatvorenici su optužili rukovodstvo logora da su se prilikom pretresa ćelija odnosili prema Kur'anu bez poštovanja. Rukovodstvo zatvora to negira.

13 zatvornika, koje prisljavaju da uzimaju hranu, izrazilo je svoje negodovanje zbog toga u otvorenom pismu, te su također izrazili svoje nepovjerenje prema vojnim ljekarima.

Vojni ljekari opravdavaju prislino hranjenje

Ipak ljekari kažu da se radi o životu zatvorenika. I u konačnici oni bi mogli hranu uzimati dobrovoljno. Oni bi, kako navode ljekari, mogli čak i u trenutku kada se više puta dnevno nalaze svezani na stolici, da bi bili prisiljeni na uzimanje hrane, mogli još uvijek odlučiti da hranu uzimaju dobrovoljno. Stoga rukovoditelj ljekarske službe u zatvoru, koji želi ostati anoniman, kaže: "Sve se mijenja iz dana u dan. Neki pacijenti ujutro uzmu hranu bez otpora, a onda se kasnije odluče da ne uzimaju hranu. I postoji šačica pacijenata koje čuvari moraju čvrsto držati." Pokazuju nam tu stolicu na kojoj sjede zatvorenici kada su prisilno hranjeni. Riječ je o sivoj stolici izrađenoj od čvrstog materijala. Naslonjač se blago naginje natrag. Prilikom pružanja otpora zatvorenicima mogu biti vezane ruke i noge. Moguće je također i fiksiranje glave. Potom im cjevčica kroz koju se ubrizgava tečna hrana bude provučena kroz nos.

Ujedinjeni narodi ovaj postupak smatraju mučenjem. Pukovnik Bogdan brani ovu spornu praksu. Za njega je prisilno hranjenje "etablirano kao legalan i trajan postupak koji su uveli političari". On kaže da nema problem s tim da provodi zadatke koje su mu dali političari.

Nalazimo se u zatvorskoj kuhinji u kojoj se dnevno priprema više stotina obroka. Ovdje lijepo miriše. Šefica kuhinje, koja se zove Sam, ne želi govoriti o štrajku glađu. Ona i dalje svaki dan sprema doručak, ručak i večeru za 166 zatvorenika - dakle kao da štrajk glađu ne postoji. Ona nam s ponosom pokazuje osam različitih jela između kojih zatvorenici mogu birati obrok. Želi da i mi probamo hranu. Ovdje svi trebaju biti zadovoljni - i vegetarijanci i oni koji jedu meso.

Zahtjevi Obami

U Guantanamu susrećem i Paradiss Kebriaei, koja radi kao odvjetnica u Center for Constitutional Rights. Ovaj Centar se neprestano bori za zatvaranje Guantanama i protiv prisilnog hranjenja. Paradiss Kebriaei je upravo srela trojicu zatvorenika koje  ona brani, a koji štrajkuju glađu. "Oni su u veoma lošem stanju, skoro da ne mogu hodati," kaže ona i priča kako se na zatvorenicima može vidjeti još samo kost i koža.

Ova odvjetnica je svoje zahtjeve uputila direktno predsjedniku Obami. "Njegove riječi konačno moraju slijediti djela." Većina zatvorenika bi mogla odmah napustiti Guantanamo. Američke sigurnosne službe su već odavno preporučile da oni budu pušteni. "U svom govoru Obama nije naveo vremenski okvir za provjeru zatvorenika. Mi želimo da on prije svega bude precizan i jasan o tome da provjera zatvorenika odmah počne. Inače će stvari postati još gore i ljudi će umrijeti", kaže Kebriaei. 

Probuđena nada

Veliki broj od 166 zatvorenika dolazi iz Jemena. Obama je tek nedavno ponovo ponudio da oni budu vraćeni u Jemen. Sve je više naznaka da bi jemenski zatvorenici narednih mjeseci mogli biti vraćeni u domovinu. Bio bi to važan djelomični uspjeh za predsjednika na putu ka zatvaranju Guantanama.

Kada smo napuštali Guantanamo na aerodromu smo vidjeli Air Force One kojeg koristi predsjednik. Kasnije smo saznali da je u iznenadnu posjetu došao republikanski senator John McCain u čijoj je pratnji bio šef Štaba Bijele kuće. Proklamirani Obamin protivnik je već istog dana uputio saopćenje u kojem je naglasio da je zatvaranje Guantanama "u nacionalnom interesu".

Autori: Gero Schliess/Zorica Ilić 

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić