Genocid nad Sintima i Romima

Postav počinje fotografijom iz vremena prije 1933. godine, prije nego što je Hitler došao na vlast u Njemačkoj. Ovo je, na primjer, obitelj Bamberg, tipični predstavnici srednje klase tog vremena.

Tijekom Drugog svjetskog rata, sintski i romski muškarci su se pridružili Wehrmachtu, nacističkoj vojsci, jer su smatrali da na taj način služe svojoj domovini. Emil Krist (desno) je na slici zajedno sa svojim rođakom. On je bio otpušten iz službe i poslat s fronte direktno u Auschwitz. Krist je preživio koncentracijski logor, ali njegova supruga i jedno dijete nisu.

Nacisti su smatrali da Sinti i Romi ili, kako su ih omalovažavajuće nazivali, “Cigani” pripadaju nižoj rasi. Takozvani znanstvenici eugenike su čak pokušali ovu pseudo-znanstvenu teoriju potkrijepiti dokazima. U prosincu 1938. godine, vođa nacističke paravojne jedinice SS, Heinrich Himmler, naredio je da se svi Sinti i Romi odvedu u zatočeništvo.

Širom nacističke Njemačke, vlasti su fotografirale i prikupljale statistiku o članovima sintske i romske manjine. Na fotografiji je prikazana izrada gipsanog modela glave ovog čovjeka. Gotovo 24 građana su bili ispitivani na ovaj način. Rezultati testova su korišteni za sumnjiva “istraživanja rase” koja su sprovodili kvazi-antropolozi.

Većina Sinta i Roma su bili katolici i njihova imena su bila zapisana u crkvenim spisima. Katolička crkva je ove podatke predala vlastima, kako bi mogle identificirati pripadnike ove manjine. u svibnju 1940. godine, obitelji koje su živjele u Heidelbergu su deportirane u getoe u okupiranoj Poljskoj.

U južnonjemačkom gradu Mulfingenu, oko četrdesetoro sintske djece je živelo u katoličkom prihvatilištu Svetog Josipa. Jedna "znastvenica" ih je zloupotrijebila za pisanje svoje doktorske disertacije o eugenici. Nakon toga 32 djece je poslano u Auschwitz, od kojih je samo četvoro preživjelo. Voditelj prihvatilišta nije učinio ništa kako bi spriječio ovu tragediju.

Ova fotografija prikazuje Settelu Steinnbach, mladu sintsku djevojčicu, u trenutku deportacije iz logora Westerbork, u Nizozemskoj, u Auschwitz 19. svibnja 1944. godine. Settela je ubijena u plinskoj komori zajedno sa svojom majkom i rođacima, kao i gotovo 21 tisuća Roma i Sinta koji su deportirani u zloglasni logor smrti.

U Auschwitzu, ozloglašeni doktor Mengele je sprovodio okrutne eksperimente, čak i na djeci. Johanna Schmidt, koja je na fotografiji, i njen brat su umrli okrutnom smrću u lipnju 1943. godine. Nakon Holokausta, Mengele je pobjegao u Argentinu, a poslije toga u Paragvaj i Brazil, a tvrdi se da se tamo 1978. godine i utopio.

Većina od 500 tisuća Sinta i Roma koji su ubijeni u Holokaustu nije umrla u koncentracijskim logorima, već u okupiranim regijama istočne Europe. Nacistička paravojna SS jedinica je pročešljavala oblasti iza linija fronte, tražeći Židove, Sinte i Rome. Oni su često ubijani na licu mjesta, a potom bacani u masovne grobnice, poput ove u Libauu u Latviji nastaloj u prosincu 1941. godine.

Kada su britanski vojnici oslobodili koncentracijski logor Bergen-Belsen 15. travnja 1945. godine, pronašli su više od 50 tisuća izgladnjelih zatočenika. Među njima je bio i veliki broj Sinta i Roma. Dok je jedan broj oslobođenika ubrzo i umro, što je bila posljedica surovog tretmana u logoru, ostali su patili od psihičkih i emotivnih trauma do kraja života.