Gdje je zeleni vodonik?

Kada je politčar Zelenih, Robert Habek početkom decembra preuzeo novu dužnost, nije postao samo savezni ministar privrede, već ministar privrede i za zaštitu klime. Ali, iza toga se krije mnogo više od jednog dodatnog resora. Nova vlada, naime, želi da postavi kurs na osnovu kojeg će Njemačka do 2045. biti klimatski neutralna. Pored zaokreta u energetskom i transportnom sektoru, potrebno je takođe i masivno restruktuiranje privrede.

Već do 2030. njemačka privreda bi trebalo da smanji emisiju štetnih gasova za jednu trećinu. Šta to konkretno znači, može se jasno vidjeti u saveznoj pokrajini Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, gdje je Habek došao u svoju nastupnu posjetu. U gusto naseljenoj Rurskoj oblasti ugalj se kopao do 2018. godine. U skladu s tim tamo se nalazi mnogo energetski branši, koje tradicionalno koriste fosilna goriva. Bilo da se radi o hemikalijama, livnicama, papirnoj industriji, industriji za proizvodnju stakla ili čeličanama.

Najveće restruktuiranje u istoriji

Industrija čelika je odgovorna za oko trećinu kompletne industrijske emisije štetnih gasova.  Ali, u proizvodnji čelika električna energija ne može da zamijeni ugalj i koks. Ali, može vodonikom. A gas se može proizvesti na više načina. Kada se voda, koristeći električnu energiju, podijeli na svoje komponente kiseonik i vodonik, onda se govori o „zelenom“, dakle klimatski neutralno dobijenom vodoniku.

To bi dujzburški proizvođač čelika, Tisenkrup želio da uvede što je prije moguće. „Mi smo spremni za transformaciju, a naši planovi su spremni za sprovođenje“, rekao je Bernhard Ozburg, predsjedavajući Upravnom odboru „Tisenkrup stila" tokom posjete ministra Habeka. Prelazak na klimatski neutralnu proizvodnju čelika biće „najveća transformacija naše fabrike i možda najvažniji korak u našoj istoriji“.

Prpmjena će biti skupa

Fabrika se prostire na skoro dest kvadratnih kilometara. Novi proizvodni pogon, koji je tehnološki potpuno drugačiji od dosadašnjih visokih peći, biće izgrađen na livadi pored Rajne, gdje se sada skladište tone čelika. Planirano je da prvo postrojenje bude pušteno u rad 2025. a drugo 2029. godine.

Predviđeni troškovi su enormni. Tisenkrup računa da će mu do 2030. za to biti potrebno 2,2 milijarde evra, a do 2045. još dodatnih sedam milijardi evra. Koncernu je za to potrebna investiciona pomoć, za koju je odavno podnesen zahtjev, ali to mora još da odobri Evropska komisija. Ministar privrede Habek ima povjerenja: „Ubijeđen sam da industrija čelika može postati primjer klimatski neutralne ekonomije".

Ogromne prepreke

Ali, za to je neophonda velika količina klimatski neutralno proizvedenog vodonika a njega tu ovom momentu nema dovoljno. „Trenutno je u svijetu samo jedan procenat vodonika proizveden na klimatski neutralnoj bazi", kaže Klaus Šefer, predsjedavajući Društvu za hemijsku tehniku i biotehnologiju „Dechem“. „Suočavajući se sa rastućom potražnjom, održivi vodonik će i narednih godina da ostane rijedak resurs.“

To može da se prikaže i grafički: da bi poptupno restruktuirao svoju proizvodnju čelika, Tisenkrupu je godišnje neophodne toliko vodonika, koliko energije proizvede 3.800 vjetrenjača. U Njemačkoj trenutno ima 29.000 vjetroparkova. Ali, Tisenkrup je samo jedno od hiljadu preduzeća koje se nada zelenom vodoniku.

Nedovoljni proizvodni kapaciteti

Još za vrijeme prethodne vlade pokrenuta je nacionalna strategija za vodonik. Od ljeta 2021. Dechem i Njemačka akademija tehničkih nauka (acatech) rade na vodoničkom kompasu, studiji sa kojom bi vladina strategija trebalo da bude dalje razvijana i konkretizovana.

Međutim, privremeni rezultat studije je otrežnjujući. U Njemačkoj trenutno postoji oko 40 projekata elektrolize. Istraživači na osnovu toga računaju da bi do 2030. moglo da se proizvede oko pet gigavata klimatski neutralnog vodonika. No, to je samo polovina od onoga što je nova vlada zacrtala kao cilj u novom koalicionom ugovoru.

80 odsto iz uvoza

U vodoničkom kompasu se navodi da i uz najoptimističnije pretpostavke domaći kapaciteti izgrađeni do 2030. neće biti dovoljni da se pokriju minimalne potrebe od 50 teravat časova (Twh). „80 odsto potreba za zelenim vodonikom bi morale da se uvoze", zaključuje predsjedavajući Upravnog odbora Dachema Klaus Šefer.

Da bi se u budućnosti pomirile potražnja i ponuda, neophodno je da se odmah postavi pravi politički kurs. Naučnici smatraju da to ne zahtijeva samo masovnu ekspanziju obnovljivih energija u Njemačkoj, već i ubrzani razvoj energetskih partnerstava u inostranstvu.

Afrika ima enormne kapacitete

Na tome se već radi, kao što pokazuje „Atlas potencijala H2“ zapadne Afrike, koji je prethodne godine predstavljen u Ministarstvu istraživanja. Prema ovome bi se samo u zapadnoj Africi godišnje moglo proizvesti maksimalno 165.000 teravat časova zelenog vodonika. I to po cijeni od 2,5 evra po kilogramu. Kako se procjenjuje u Njemačkoj bi čak i 2050. cijena mogla da bude oko 3,8 evra.

Vodonik može da se transportuje postojećim gasovodima, koji bi za to morali da budu nešto prepravljeni. Osim toga vodonik može da se pretvori u amonijak i transportuje tankerima. Ali, i tu zapinje kada se radi o infrastrukturi. Jer, u lukama na Sjevernom moru bi za to morali da se izgrade odgovarajući terminali.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu