1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Francuska pred izbore: Bez pravca

19. april 2017

To se još nikada nije desilo. Četiri kandidata pred prvi krug predsjedničkih izbora u Francuskoj imaju skoro jednake šanse. Mnogi Francuzi još ne znaju kojim pravcem da krenu, smatra Barbara Wesel.

https://p.dw.com/p/2bNVb
Frankreich elf Präsidentschaftskandidaten treten in TV-Debatte gegeneinander an
Foto: picture alliance/abaca/J. Domine

Sedam dana prije prvog kruga izbora situacija u Francuskoj je tako zbunjujuća da se i njemački predsjednik Frank-Walter Steinmeier odvažio da se oprezno umiješa: On upozorava od opasnosti pobjede desnih populista, čije sirene obećavaju Francuskoj veliku budućnost ali i izlazak Francuske iz Evropske unije. Upravo u Berlinu se zaustavljenog daha čeka na rezultat prvog kruga predsjedničkih izbora. Konačno od toga zavisi budućnost EU, blagostanje, mir, zajedništvo i mnoga druga potcijenjena dobra.

Uspon ekstremista

U prvom krugu se odluke donose srcem, u drugom glavom odnosno razumom i to se jasno kaže u pojašnjenju francuskog izbornog sistema. Upravo se tako francuski izborni sistem štiti od ulaska ekstremista u predsjedničku palatu. Samo u međuvremenu meteorski uspon starog komuniste Jean-Luca Mélenchona čini zamislivom konstelaciju u kojoj će on u drugoj rundi izbora biti suprotstavljen kandidatkinji desno-populističkog tabora Marine Le Pen. Za koga će se odlučiti Francuzi koji razmišljaju politički? Ono što se prije nekoliko sedmica činilo nemogućim, sada se pomjerilo u zonu mogućeg.

Uspjeh Mélenchona pokazuje da mnogi Francuzi u međuvremenu teže radikalnom rješenju. Čini se da im je manje važno naći praktično rješenje za njihove probleme a više važna snažna ideologija koja im obećava slavnu, glorifikovanu budućnost. Kako inače objasniti da Le Pen i Mélenchon u anketama zajedno imaju preko 40 posto glasova. I birači na oba kraja političke skale su skoro isti: bivši industrijski radnici, isfrustrirani, koji su uvijek birali predstavnike lijevog političkog spektra, potom prešli u desni a sada bi se ponovo mogli vratiti da biraju ljevicu. Riječ je o mladim biračima, koji bijesni na političare u Parizu, žele samo promjenu, ali i o socijalno zapostavljenima, koji su zahvalni za svaku radikalnu političku poruku koja im obećava bolji život.

Kako se slike slažu

Radikalna ljevica mami Francuze parolom "Francuska u pobuni" i obećava da će napustiti EU i NATO, renacionalizirati industriju i uvesti politički i ekonomski model, koji odbacuje finansijski kapitalizam. Kako bi tako nešto moglo da funkcioniše u Evropi nakon sloma komunizma ostaje otvoreno. Ono što Mélechnona razlikuje od Marine Le Pen je ideja internacionalizma, za koju nedostaju partneri.

Barbara Wesel Kommentarbild App *PROVISORISCH*
Barbara Wesel

Kandidatkinja "Nacionalnog fronta" nasuprot tome igra na kartu patriotizma. Njen moto galsi: "Prvo Francuska", ali njen ekonomski program se skoro pa ne razlikuje od programa radikalne ljevice. Imaju čak slične slogane i izborna obećanja. "Napolje iz EU i NATO-a, nacionalizovati industriju" - za mnoge birače, koji nisu u stanju da diferenciraju, je to primamljivo. Morali bi biti pažljiviji kako bi kod Le Penove otkrili neofašističko nasljeđe, koje je jasno pokazala u jednom radio-intervjuu, kada je odbacila odgovornost Francuske za deportaciju Jevreja, koju je provodio tzv. Vichy-režim.

Srednji sloj kuha

U cijeloj ovoj konstelaciji jedina nada za evropske susjede ali i mlađi francuski građanski sloj je Emmanuel Macron. On je nastrojen proevroposki. Zalaže se za progesivno-liberalnu ekonomsku politiku, kojom bi se okoštali francuski sistem konačno reformisao. Na početku je Macron imao veliku podršku, u međuvremenu se u anketama njegovo biračko tijelo pokazalo kao promjenljivo i nepostojano.

I konačno kao kandidat za predsjednika u igri je i dalje kralj skandala Francois Fillon. On u seoskim slojevima ima svoje pristalice, koje su mu vjerne uprkos svih istraga koje se vode protiv njega. Ti birači su ubijeđeni konzervativci, koji vjeruju Fillonovom reformskom kursu  à la Thatcher. Za socijaliste, kako se čini, je neprihvatljivo da biraju ovog desno orjentisanog konzervativca u drugom krugu izbora. Ne zna se ni hoće li on uopšte dogurati do drugog kruga, što bi za Francusku mogao biti politički zemljotres.

Za zabrinute posmatrače i susjede postoji samo jedna nada: da Francuzi potisnu svoju sklonost velikim ideologijama i već u prvoj rundi biraju razumom. Do tada ne preostaje ništa drugo nego zaustavljenog daha i s puno nade vjerovati da će se Francuzi ipak povesti za Austrijancima i Nizozemcima i ekstremizmu reći "Ne!".