Fassbinder – Mitske dimenzije njemačkog redatelja kojega su Nijemci zaboravili

"Možda je istina da su svi njegovi filmovi loši, ali svejedno je Fassbinder najveći redatelj Njemačke", ocijenila je jednom francuska filmska legenda redatelj Jean-Luc Godard. Zbog čega? I na to je Godard imao odgovor: "On je bio tu kad je Njemačka nužno trebala filmove, da bi samu sebe pronašla. Čak ni (francuski) Novi val nije uspio Francusku učiniti toliko nazočnom, koliko je to poslijeratna Njemačka u Fassbinderovim filmovima."

Rainer Werner Fassbinder umro je prije 30 godina (10.6.1982.), nakon što je proživio život pun uspona i padova. 30. obljetnica smrti nekog umjetnika često se obilježava uvodnicima u novinama, možda i pregledom njegovih filmova u stručnim časopisima, te raznim diskusijama. Ne i kad se radi o Fassbinderu.

Ovaj je redatelj privukao ogromnu pažnju i puno prije no što se napunila ova okrugla godišnjica. Muzeji, kina i pozornice, svi su s obnovljenim entuzijazmom predstavili njegove filmove, a pojavilo se i više knjiga koje govore o Fassbinderu.

Kultni redatelj u inozemstvu

Kako objasniti svu tu pažnju? Nijemci Fassbindera povezuju s najuspješnijim godinama njemačkog poslijeratnog filma. U mnogim europskim zemljama, a posebno u SAD-u ime Fassbinder predstavlja apsolutni sinonim za to razdoblje njemačkog filma. Posebno su na njegove filmove slaba neovisna i umjetnička kina na američkoj istočnoj obali.

Moćna Fassbinderova sjena nadvija se već 30 godina nad sve redatelje, ne samo njegove generacije, već i one koji su došli tek kasnije. Tom Tykwer, Roland Emmerich, Florian Henckel von Donnersmarck, Wolfgang Petersen. Svi su oni postigli komercijalni uspjeh uključujući i osvajanje Oscara, međutim niti jedan od njih nije u inozemstvu dostigao Fassbinderovu reputaciju.

Fassbinderova osobnost i život poprimili su u međuvremenu mitske dimenzije, i to ne bez razloga.

Luđački tempo

Kao prvo, njegov ga je divlji životni stil napravio legendom. To je bila eksplozija kreativnosti, koja je rezultirala desecima snimljenih filmova. U razdoblju između svog prvijenca "Ljubav je hladnija od smrti" (Liebe ist kälter als der Tod) iz 1969. i svog posljednjeg djela "Querelle" iz 1982. uspio snimiti ni manje ni više nego 37 filmova.

Kako mu je to uspjelo? Posebno zbog toga jer njegovi filmovi, unatoč skandalima i umjetničkim dostignućima, nisu bili komercijalno uspješni. On isto tako nije mogao računati na dobro uhodani sustav studija kakav funkcionira u Hollywoodu ili u Francuskoj. Fassbinder, iako je za razliku od mnogih svojih kolega bio naklonjen televiziji, nikad nije bio ljubimac njemačkog establishmenta i dobivao je slabu financijsku potporu.

Fassbinder je ove filmove iscijedio iz sebe, u doslovnom smislu. Alkohol, droge, posebno kokain, tablete, malo spavanja, neprekidna snimanja koja su išla do krajnosti - to su bili njegovi pratitelji od samog početka karijere. Danas bi se moglo reći da nije iznenađujuće kako je uspio snimiti 37 filmova, već kako je to njegovo tijelo uspjelo izdržati. Njegov divlji, dinamičan i kratak život uvelike je pridonio stvaranju mita o Fassbinderu.

Kroničar njemačke povijesti

Drugi razlog zbog kojeg Fassbinder uživa status legende leži u činjenici da je on pokušao u svojim filmovima prikazati sveukupnost nedavne njemačke povijesti te je predstaviti društvu.

"U očaju" na primjer, prikazao je stanje u Njemačkoj uoči uspona Trećeg Reicha. U "Lili Marleen" pratimo karijeru u nacističkom režimu, a filmovi kao što su "Brak Marije Braun" i "Lola" posvećeni su razdoblju nakon Drugog svjetskog rata. U drugim filmovima obradio je i teme političke radikalizacije i terorizma. Uvijek je bio tu, pratio bilo vremena te svojim filmovima pokušavao komentirati tekuće društvene događaje", objašnjava njegov biograf Jürgen Trimbon koji je nedavno o Fassbinderu objavio knjigu.

Fassbinder, koji se i sam pojavljivao u svojim filmovima, živio je svoje filmove, stalno je mislio na njih. On se sa svojim glumcima i članovima filmske ekipe selio iz jednog zajedničkog stana u drugi. Ako noći nije provodio u Parizu, New Yorku ili Frankfurtu, onda je bio danima i tjednima na filmskim setovima.

Fenomen Fassbinder je neusporediv u njemačkom poslijeratnom filmu. No iznenađujuće je to da je u drugim zemljama to bolje shvaćeno nego u samoj Njemačkoj.

"Jedan je njemački kritičar jednom napisao da u inozemstvu ne morate objašnjavati tko je Fassbinder, ali u Njemačkoj ste na to primorani", napisao je Jürgen Trimborn u njegovoj biografiji.

Autor: Jochen Kürten / Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Svetozar Savić