Evropska unija i Afrika
13. august 2018
Ministar u njemačkoj vladi koji je na čelu Ministarstva za saradnju u razvoju Gerd Miler zahtijeva od Evropske unije novu politiku prema Africi. Faktički je tržište EU zatvoreno za proizvode iz Afrike, a izvoz na taj kontinent se povećava. Miler zahtijeva otvaranje tržišta za afričke proizvode, posebno za poljoprivredu. Naime, agrarni proizvodi su izloženi velikim carinama i određivanjima kvota. Miler smatra da bi ukidanje ovih nameta dovelo do stvaranja miliona radnih mjesta za mlade ljude u Africi. To bi zakočilo i migraciju u pravcu Evrope.
Radna mjesta i perspektiva
„Siguran sam da afrička omladina ne bi željela i neće da bježi i hoće da ostane u zavičaju, ako joj damo priliku da nađe posao i perspektivu“, kaže ministar Miler i dodaje da se Evropa ne može potpuno izolovati od Afrike. Kako bi se stalo na put krijumčarskim bandama koje ilegalno prebacuju ljude do Evrope u budućem sporazumu između EU i Afrike morale bi postojati legalne mogućnosti za Afrikance da dođu i rade u državama članicama EU. „Jasno je da onda mi zahtijevamo od afričkih zemalja da zauzvrat prime nazad sve odbijene tražioce azila bez oklijevanja“.
Veliko tržište obuhvata 42 afričke zemlje
Gerd Miler je političar bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) koja je poznata po tvrdom stavu u odnosu na dolazak izbjeglica u Njemačku. On naglašava da od 3,5 miliona njemačkih preduzeća samo njih 1000 posluje u Africi. Na tom kontinentu posluju uglavnom Kina, Rusija i Turska. Prošlogodišnji privredni rast je u 42 od 54 afričke zemlje bio veći nego u Njemačkoj. „To pokazuje kakvu enormnu dinamiku može razviti Afrika“, kaže Miler i objašnjava da će u narednih deset godina u afričkim gradovima biti više građeno nego u proteklih sto godina u Evropi. Energetska glad će se naglo povećati. Miler smatra da bi njemački cilj morao biti da učini Afriku zelenim kontinentom zu pomoć tehnologije za obnovljivu energiju.
Komesar za Afriku?
Miler principijelno smatra da bi Afrika morala biti mnogo važnija za EU. Budžetski izdaci Brisela u ovom području prema njemu nisu dorasli izazovima 21. vijeka. EU je planirala za politiku prema Africi u periodu od 1921. do 1927. 39 milijardi evra, dok agrarne subvencije unutar EU iznose 370 milijardi evra. Miler stoga zahtijeva da Evropska komisija dobije komesara za Afriku koji bi bio nadležan za sve oblasti saradnje sa tim kontinentom. Svake druge godine se održava samit EU i Afrike, ali to prema Mileru više neće biti dovoljno. Ovaj prijedlog dolazi u trenutku kada su trgovinski odnosi Brisela i afričkih zemalja veoma zamršeni. Kolonijalno doba je tradicionalno usmjerilo proizvode iz Afrike u Evropu, što je donijelo i visoke carinske namete. Ako se EU otvori za afričke proizvode, onda bi se moralo desiti i postepeno otvaranje afričkih tržišta za evropske proizvode.
Trenutno je ova trgovina regulisana Evropskim partnerskim sporazumom sa pojedinim zemljama. U njemu je predviđeno da afričke zemlje nakon prelaznog perioda moraju otvoriti 80 odsto tržišta za uvoze iz EU – ako žele da izvoze. I ako žele da privuku evropske investicije.
Kritičari ovakvog koncepta smatraju da to neće biti lako. Ako se Afrika u agrarnom sektoru otvori za EU onda će tamo propasti brojni poljoprivrednici.Zbog toga postoje afričke zemlje koje ne potpisuju ovaj sporazum. Naprosto, smatraju da on nema partnerski karakter. Čak je i opunomoćenik kancelarke za pitanja Afrike Ginter Noke oprezan: „Ako uložite mnogo novca poreskih obveznika u razvojne projekte u Africi, onda ne bi trebalo da uništavate to što kao Ministarstvo za saradnju u razvoju pokušavate da izgradite".
Afrička zona slobodne trgovine?
Iza Milerove inicijative krije se stara želja da Brisel više ne sklapa sporazume sa pojedinim afričkim zemljama već sa cijelom Afrikom. Tako bi cijeli kontinent dobio neograničeni pristup tržištima EU. U Njemačkoj industrijskoj i trgovinskoj komori smatraju da je ovaj scenario moguć jedino ako afričke zemlje međusobno ukinu carinske barijere, čime bi kontinent postao otvoren za ulaganja iz Evrope.
Prvi koraci su učinjeni jer je veliki broj afričkih zemalja ratifikovao afrički sporazum o slobodnoj trgovini. Ali sporazumu još nisu pristupile sve afričke zemlje.