Dogovor oko Fonda za obnovu EU
24. april 2020
Nakon što su se posljednjih sedmica, u duhu tragične grčke proročice Kasandre, nizala upozorenja o propasti EU - u čemu su svesrdno učestvovali ne samo italijanski premijer Giuseppe Conte, već i njegov španski kolega Pedro Sanchez i francuski predsjednik Emmanuel Macron - na virtualnom samitu čelnici EU nisu prije svega željeli jedno: otvorenu svađu.
Moralna rasprava o tome ko je solidaran s kim a ko ne, ionako je odavno zatrovala atmosferu. Stoga je brzo postignut dogovor da se Fond za obnovu od posljedica korone uključi u sedmogodišnji proračun EU. Mukotrpni pregovori o detaljima tek trebaju uslijediti.
Na prvi pogled to znači porast moći predsjednice Evropske komisije Ursule von der Leyen. Ona bi trebala biti paziteljica dogovorenog korona fonda, jer se novac nalazi pod njenim krovom, u redovnom proračunu EU-a. U rekordnom roku od nešto manje od dvije sedmice ona treba napraviti prijedlog o tome koje će zemlje dobiti novac, pod kojim uslovima, za šta konkretno i da li će ga i kada morati vratiti. U svakom od ovih pitanja je eksplozivni materijal, koji su šefovi vlada proslijedili Ursuli von der Leyen.
"Naredni proračun mora biti prilagođen novim okolnostima a gornja granica izdataka povećana", rekla je predsjednica EK. Ona je predlažila da se u tri naredne godine praktično udvostruči okvir proračuna EU-a, sa sadašnjih 1,1 na 2 posto. Program obnove trebao bi obuhvatiti sve zamislive ciljeve: povećanje investicija, promicanje zelene ekonomije, jačanje strateške autonomije u EU, ali prije svega ekonomsko ujednačavanje zemalja članica odnosno jačanje tzv. kohezije. A na temelju ojačanog proračuna Evropska komisija bi prikupila novac za osiguranje potrebnih biliona eura – oko konačne sume još nema dogovora.
Riječ "solidarnost" nestala je u ladici. S njom je bilo povezano previše polemike i svako ju je interpretirao na svoj način. Napredak je u tome što su štedljive članice sa evropskog Sjevera prihvatile da moraju prikupiti novac kako bi pomogle Jugu koji se žali. Izgleda da je prevaziđen stav "Ništa ne damo!”, koji su zastupale Holandija, Austrija i neke druge zemlje. Angela Merkel je u Bundestagu najavila da je Njemačka spremna da privremeno uplaćuje više novca u budžet EU.
Đavo u detaljima
Najspornije pitanje je bilo treba li isplate teško pogođenim zemljama članicama - Italiji, Španiji, Belgiji, ali i Francuskoj - davati kao pomoć odnosno podsticaj ili kao zajam. Prema prijedlogu Španije trebalo bi prikupiti 1,5 biliona eura i vezati ih za proračun EU kao trajni zajam i jednostavno isplaćivati novac zemljama kojima je najpotrebniji. To, međutim, neće biti rješenje i to je ono što se ovoga momenta sa sigurnošću može zaključiti. "Španci su oduvijek imali mnogo mašte", poručeno je iz diplomatskih krugova.
"Postoje razlike u mišljenjima oko bespovratnih sredstava i zajmova ali nama je potrebna dobra kombinacija”, rekla je Ursula von der Leyen. Dodala je i kako postoje prednosti i nedostaci oba pristupa, kao i da se to odnosi i na rokove za zajmove. Najavila je da će pokušati postići dogovor sa svakom članicom ponaosob.
Predsjedniku Evropskog vijeća Charlesu Michelu laknulo je što ovaj put nije došlo do virtualnog podbadanja između šefova vlada. "Bila je to racionalna rasprava. Postoji politička volja za donošenje odluka u narednih nekoliko sedmica", konstatovao je Michel.
Rješenje s velikim prostorom za interpretaciju
Kancelarka Merkel je trezveno ocijenila postignuti napredak. "Prije nego što se dogovorite o iznosu, prvo morate znati u koje svrhe će se taj novac koristiti.” Komisija bi, prema riječima kancelarke, prvo trebala procijeniti koje su grane tačno pogođene krizom. Trenutno je to u turizmu ili automobilskoj industriji teško procijeniti.
Čini se da njemačka kancelarka ima rezerve prema prevelikom „zanosu u trošenju novca“. Obradovalo bi me kada se ne bi samo govorilo o kojim se to velikim sumama radi već i kada bi znala zašto su one potrebne", rekla je Angela Merkel. Komesar za industriju, Francuz Thierry Breton zahtijevao je 1,6 biliona eura a Španija 1,5 biliona eura. Kancelarka Merkel bi također željela da se novac investira u grane budućnosti. Taj novac ne bi trebao nestati u državnim kasama niti bi trebao biti utrošen za pomoć industrijskim granama koje su ionako na izdisaju.
I austrijski kancelar želi znati u šta će se utrošiti novac i insistira na tome da sredstva moraju biti vraćena. Sebastian Kurz je u međuvremenu pristao da pomogne ali za vladu u Beču ne dolazi u obzir niti zajedničko zaduživanje, niti nekakav stalni Fond za zaduživanje.
Dogovor opet potpuno drugačije zvuči kad slušate italijanskog premijera Contea: „Prihvatili smo da uvedemo novi instrument: Fond za obnovu. To je zajednički fond za pomoć najugroženijim zemljama poput Italije, ali ne samo Italije." Kod kuće u Italiji Conte to prodaje kao pobjedu i dogovor oko "korona obveznica", čije uvođenje uz prijetnje već sedmicama traži ali koje zemlje sa sjevera Evrope i dalje odbacuju.
Pomoć ili zajmovi?
Francuski predsjednik Macron i dalje mračno oslikava budućnost EU, ako novac ne stigne brzo, bez uslova i bez otplate. Spor je sada oko bespovratnih sredstava ili zajmova – s tim što bi to, kako traži, morale biti direktne subvencije. Ta sredstva se ne bi dodavala ionako velikim zaduženjima Italije, Španije ili Francuske. "Ako pustimo te regije i taj dio Evrope da propadne, s njima će propasti cijela EU”, upozorio je francuski predsjednik. Trenutno se čini kao da je Macron u depresivnom raspoloženju. No, ni drugim šefovima vlada nije puno bolje, samo što o tome ne pričaju.
Sada bi se ministri financija trebali pokušati približiti jedni drugima i postići dogovor o spornim pitanjima. Početkom ljeta mogao bi biti sazvan prvi samit za zajedničkim konferencijskim stolom, na kojem bi bile donesene prve odluke. Multi-milijarde iz Fonda za obnovu ne bi bile dostupne prije 2021. godine, kada se krene sa narednim proračunom EU-a i kada se bude znalo koliko novca je za šta potrebno. Kako bi se premostio taj period, biće odobreno pola biliona eura hitnih sredstava, što je sada i formalno odlučeno. Novac, koji će se staviti na raspolaganje, dolazi iz Evropskog mehanizma za stabilnost (ESM) i Evropske investicione banke (EIB).