1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

EU obrađuje Beograd, za Kosovo su zaduženi Amerikanci

27. januar 2023

Brisel i Vašington žele da proguraju to što vide kao kompromis: Srbija faktički priznaje Kosovo, a Kosovo odobrava „svojim“ Srbima autonomiju. Taj pristup, međutim, ima slabosti, piše švajcarski „Noje cirher cajtung“.

https://p.dw.com/p/4Mmbc
Kosovo | Protest von Serben in Nordmitrovica
Foto: Milica Andrić-Rakić/DW

U švajcarskom dnevnom listu „Noje cirher cajtung" dobar poznavalac prilika u Srbiji i bivši dopisnik tog lista iz Beograda Andreas Ernst potpisuje tekst pod nazivom „EU u vezi sa Kosovom postavlja djelimični ultimatum Srbiji".

„Srbija ima istorijska iskustva sa ultimatumima. Austrougarska je 1914, poslije atentata u Sarajevu, zahtijevala da Beograd dozvoli njenim istražnim organima da uđu u zemlju. A 1999. su zapadne sile zahtijevale od Srbije da NATO preuzme kontrolu Kosova. Oba puta je Beograd odbio i oba puta je uslijedio napad. Možda to objašnjava žestoku javnu reakciju na televizijsko obraćanje predsjednika Aleksandra Vučića početkom nedjelje u kojem je rečeno da mu je 'velika petorka' postavila ultimatum u vezi sa kosovskim pitanjem."

Cijeli ili polovični ultimatum?

Autor potom navodi poznate stvari: Vučić je rekao da bi odbijanje prijedloga petorice dovelo do političkih i ekonomskih sankcija, zaustavljanja pristupnih pregovora sa EU i povlačenje evropskih investicija iz Srbije.

„Toliko o Vučićevom tumačenju. Postojanje takvog ultimatuma demantovao je francuski ambasador u Beogradu, kao i njegove njemačke kolege. Diplomate su rekle da ne žele nikoga da ucijeni ili izlože sankcijama." Autor navodi da diplomate tvrde kako samo žele da pomognu Beogradu i Prištini da nađu izlaz iz teške situacije. Ali navodi i njihov stav: ako se ta šansa propusti, biće posljedica. 

Aleksandar Vucic
Vučić je rekao da bi odbijanje prijedloga petorice dovelo do političkih i ekonomskih sankcija, zaustavljanja pristupnih pregovora sa EU i povlačenje evropskih investicija iz Srbije.Foto: Darko Vojinovic/AP/picture alliance

„Dakle, pola ultimatuma?", postavlja Andreas Ernst ironično pitanje.

Faktičko, ali ne i pravno priznanje

U nastavku teksta autor se bavi prijedlogom koji je nastao na osnovu regulisanja odnosa dvije Njemačke iz 1972, a na stolu je već deset godina. Po njemu obje strane priznaju postojanje one druge, imaju ekonomsku i političku komunikaciju, ali nemaju diplomatske odnose.

„Radi se o faktičkom, ali ne i pravnom međusobnom priznanju“, piše švajcarski list i podsjeća da je za Kosovo najvažnija odredba da Beograd neće stvarati prepreke za učlanjenje u međunarodne organizacije. „Članstvo u Ujedinjenim nacijama i Savjetu Evrope bio bi za Kosovo važan korak u zaokruživanju takozvanog spoljnog stvaranja državnosti."

„Noje cirher cajtung" pozabavio se u tekstu i drugim aspektima Vučićevog televizijskog obraćanja: ratu u Ukrajini, ekonomskim odnosima sa Njemačkom od kojih zavise desetine hiljada radnih mjesta.

„Fragmentizovana opozicija se neće odazvati njegovom pozivu da zemlja pokaže jedinstvo. Ona Vučića optužuje za povinovanje ultimatumu i izdaju zemlje. Čak gunđaju i u njegovoj stranci. Ali, niko se ne usuđuje da se otvoreno suprotstavi nadmoćnom predsjedniku." 

Kosovo Premierminister Albin Kurti in Prishtina
Pošto Kurti striktno odbija da dozvoli formiranje djelimično autonomnog saveza srpskih opština na Kosovu, američka ambasada preuzela je stvar u svoje ruke i započela konsultacije sa partijama i nevladinim organizacijamaFoto: Vudi Xhymshiti/VX/picture alliance

„Priklješten" i Kurti

U svojoj analizi autor se potom posvetio i Aljbinu Kurtiju: „Priklješten je i Vučićev kontrahent, kosovski premijer Aljbin Kurti. Dok EU obrađuje Beograd, za Kosovo su zaduženi Amerikanci. Pošto Kurti striktno odbija da dozvoli formiranje djelimično autonomnog saveza srpskih opština na Kosovu, američka ambasada preuzela je stvar u svoje ruke i započela konsultacije sa partijama i nevladinim organizacijama. Za Kurtija, koji se vidi kao antikolonijalni borac za oslobođenje, najprije od Srbije, a potom i od protektorata Ujedinjenih nacija, to je nevjerovatna provokacija: predstavnici jedne supersile direktno se miješaju u nadležnosti vlade. Međutim, otvoren otpor Amerikancima on sebi ne može da priušti. Amerika je na Kosovu popularna i smatraju je garantom postojanja države."

Na kraju autor izvodi zaključak da je pritisak na Beograd i Prištinu rezultat namjere da se u vremenima konfrontacije sa Rusijom po svaku cijenu želi da se izbjegne destabilizacija Balkana:

„Brisel i Vašington žele da ujedinjenim snagama proguraju to što vide kao kompromis: Srbija faktički priznaje Kosovo, a Kosovo odobrava 'svojim' Srbima autonomiju. Taj pristup, međutim, ima slabosti. Iz srpske perspektive to nije kompromis – naposljetku, jasno je da bi poslije faktičkog priznanja moralo da uslijedi i pravno, to je smisao plana. Još važnije: Zapad doduše ima veliki potencijal sankcija koje može da upotrijebi protiv Beograda i Prištine, ali sa druge strane nema nikakvog podstreka koji bi ponudio kao nagradu za lijepo ponašanje. Ono što je ranije funkcionisalo – obećanje članstva u Evropskoj uniji – postalo je neuvjerljivo. Srbija i Kosovo znaju da su prepreke za pristupanje Uniji nesavladive. Još jednom se pokazuje da su Evropskoj uniji, ako želi da strateški uspješno djeluje, potrebne nove forme integracije problematičnih država."

Priredio: D. Dedović