EU nemoćna ako se Beograd i Priština dogovore

U Beogradu i Prištini se već dugo razmišljalo o promjeni granica jer se konflikt razumijevao kao „borba za teritoriju i sopstvenu naciju", piše Andreas Ernst, odlični poznavalac Balkana, za švajcarski Noje cirher cajtung.

„Na Zapadu su međutim promjene granica po etničkim kriterijumima smatrane receptom za nove konflikte – naposljetku su i ratovi tokom raspada Jugoslavije išli tom logikom. Ali kako je kosovska nezavisnost precizno govoreći takođe promjena granica na etničkoj bazi, ona je obrisana iz računice tako što je proglašena slučajem sui generis", piše Ernst.

Novi pregovarački prostor se, dodaje, otvorio iz Bijele kuće gdje Trampova administracija ne poštuje stare tabue. Prema mišljenju Ernsta, komesar za proširenje EU Johanes Han kontrirao je kancelarki Angeli Merkel i njenom tvrdom stavu o nepromjenjivosti granica tako što je rekao da se ovdje radi o bilateralnom konfliktu, a ne presedanu za sve sporove.

„Mogući kompromis je razmjena opština koje naseljavaju Srbi na sjeveru Kosova za opštine na jugu Srbije gdje većinski žive Albanci. Tuda međutim vodi za Srbiju značajni saobraćajni Koridor 10 (Beč-Atina). Sa druge strane, na sjeveru Kosova se nalaze rudnici Trepča i za vodosnabdijevanje važno akumulaciono jezero Gazivode. Ni uz najbolju volju se dogovor ne može postići lako. Za srpsku stranu je dodatni problem što u centralnom i južnom Kosovu žive Srbi. Doduše već godinama mladi ljudi napuštaju ove zaostale oblasti. I najvažnije crkve i manastiri poput Dečana, Peći ili Gračanice nalaze se na jugu", piše Noje cirher cajtung.

Navodeći da među poznavaocima regiona postoji zadrška zbog mogućeg domino-efekta u BiH i Makedoniji, Ernst zaključuje: „Iz srpskog dijela Bosne čuju se takvi tonovi. Ali oni su se – bez posljedica – čuli još pri proglašenju nezavisnosti Kosova. Drugi stručnjaci ovdje vide priliku da dvije strane odluče same, a ne da to umjesto njih čine evropske diplomate. To međutim važi pod samo dva uslova: apsolutno odricanje od nasilja i obaveza da se svako rješenje potvrdi na referendumima u pogođenim opštinama i dvojim državama."

Jedan od tih poznavalaca regiona koji ima zadršku dao je intervju za Frankfurter algemajne cajtung. Karl Bilt, bivši švedski šef diplomatije, specijalni izaslanik EU za Jugoslaviju i visoki predstavnik u BiH, kaže da svjedočimo „povratku ideje da je jednostavno i čak podsticajno za stabilnost da se na Balkanu stvaraju monoetničke države. Ali to je iluzija, kako je pokazala prošlost regiona."

„Vučić u Srbiji ima jaku poziciju i mnogo uticaja na to kako mediji izvještavaju. Ali politički sistem Kosova je vrlo fragmentisan. Nije vjerovatno da rješenje koje podrazumijeva odricanje od sjevera Kosova uopšte prođe prištinski parlament. Ali to ne umanjuje moje brige. Jer činjenica da Vašington i djelimično EU odobravaju takvo rješenje ili mu se ne suprotstavljaju jeste ohrabrenje za sve političare u regionu koji sanjaju o stvaranju monoetničkih država", rekao je Bilt.

Švedski diplomata kaže da ima utisak da Sjedinjene Države nisu više „spremne da preuzmu odgovornost za svoju politiku. To će prepustiti Evropi. Ali Evropa je u ovoj stvari u najboljem slučaju inertna. Pitam se: ako neko dovodi stvari pred svršen čin i to Amerikanci prihvate – da li su Evropljani dovoljno jaki da to spriječe?"

Na opaske Johanesa Hana i „ćutanje Federike Mogerini", Bilt kaže da je nerealno misliti da se posljedice razmjene teritorija mogu izolovati. „Koliko sam shvatio, Han je rekao da mora biti institucionalnih garancija da takvo jedno rješenje neće biti uzor za druge konflikte. Ali mogu da mu potpišu garancija koliko hoće – to neće sprečiti da takva politika u drugim dijelovima Balkana posluži kao inspiracija. Ako Preševo može postati deo Kosova – zašto onda ne može makedonsko Tetovo? Ako Mitrovica može biti dio Srbije – zašto ne i Banjaluka u Bosni?"

Drugi frankfurtski list, Frankfurter rundšau, piše da prema diplomatskim izvorima Hašim Tači i Aleksandar Vučić već imaju dogovor o razmjeni teritorija po etničkom kriterijumu. „I u Evropskoj uniji ima podrške za to. Tako navodno Francuska nema ništa protiv takvog rješenja, a i Sjedinjene Države su pod Trampom prešle na tu liniju. Jedina zemlja koja se jasno usprotivila tome je Njemačka. Savezna kancelarka Angela Merkel je razumjela da je ovo igra vatrom koja može imati nesagledive posljedice za BiH i Makedoniju i da odvede cijeli region u haos", piše novinarka Adelhajd Velfl.

Još su, dodaje, Velika Britanija i Švedska protiv promjene granica. „Drugdje u Evropi su očito mjesečari koji su zaboravili istoriju. Jer ako na Balkanu pobijedi etnički princip, u opasnosti je mirovna politika Zapada u posljednjih trideset godina. Srž te politike bilo je stvaranje država u kojoj manjine i građani koji ne žele da se etnički definišu imaju zagarantovana prava. Ideja o etničkoj homogenosti donijela je protjerivanja i masovna ubistva na Balkanu i od nje nije smio nastati princip. Sve države Balkana su danas zato multietične, a na Kosovu se kroz Ahtisarijev plan posebno vodilo računa da kosovski Srbi dobiju svoja prava."

Velfl navodi da etničko razgraničenje u niskom startu čeka Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske, koji se zalaže za priključenje tog entiteta Srbiji u kojoj bi bio i sjever Kosova. „Time on slijedi isti cilj koji je devedesetih vodio do više ratova, desetina hiljada mrtvih i genocida u Srebrenici", zaključuje Velfl. Ona dodaje da Dodik u jednome ima pravo: međunarodne okolnosti se mijenjaju. „Rusija sve jače djeluje na Balkanu i u okviru EU, recimo u Austriji, a na SAD pod predsjednikom Donaldom Trampom više se ne može osloniti."

„Sedmog septembra Vučić i Tači ponovo treba da dođu u Brisel. Devetog septembra će Vučić objaviti svoje planove na sjeveru Kosova. Dan se očekuje sa neizvjesnošću. Ako se ponovo izjasni za podjelu Kosova, onda će se Njemačka svakako iznova usprotiviti. Time Njemačka važi za poslednjeg garanta mirovnih napora Zapada na Balkanu. U Berlinu se to čini uz podsjećanje da je Njemačka na Balkanu previše važna kako bi jednostavno bila ignorisana", zaključuje se u tekstu.

priredio Nemanja Rujević