1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

EU ili ASEAN: Koji model je bolji?

Rolf Langhammer
3. novembar 2017

"Površinska" integracija ASEAN slavi 50. rođendan, a "dubinska" integracija EU 60. Da li je EU otpornija na krize od ASEAN?

https://p.dw.com/p/2mvYK
Foto: picture-alliance/chromorange

U istoriji regionalne integracije 1967. godina je bila posebna. Osnovana je Asocijacija nacija jugoistočne Azije ASEAN, a tadašnja Evropska ekonomska unija (EWG) okončala je prvu fazu duboke integracije, stvaranjem carinske unije sa zajedničkim carinama za mnoga industrujska dobra. Od tada je Evropska komisija kompetentna za takozvane GATT pregovore o ukidanju carina.

Ta zajednička politika je tokom godina dalje građena. Od zone za slobodnu trgovinu, preko carinske unije i zajedničkog tržišta (slobodan protok kapitala, a kasnije i radne snage) EU se razvila u ekonomsku zajednicu sa mnogo novih kompetencija za Komisiju. Monetarna unija je trebalo da doprinese snažnijoj integraciji. Istovremeno je u uniju prihvaćeno mnogo novih članica.

Iskušenje prije 20 godina: Kriza u Aziji

Potpuno drugacije nego što je bilo sa ASEAN. Zajednička carina i carinska unija bili su nemogući zbog razlika između Singapara koji je imao takoreći bescarinski status i zemalja sa strogim carinskim kontrolama, poput Indonezije ili Filipina. Pokušaji zajedničke industrijske politike, vezane za proizvode od regionalnog značaja, nisu uspjeli. Sekretarijat ASEAN u Džakarti ostao je na nivou foruma za diskusiju. Nisu mu povjerena nikakva veća ovlaštenja.

Ipak ASEAN je zahvaljujući privrednoj dinamici regiona hvaljen kao prototip integracije koju diktira tržište, za razliku od institucionalizovanog modela EU. Šok je došao 1997. godine kada je finansijska tržišta pogodila teška kriza zbog spekulacija u vezi sa tajlandskim bahtom, zbog čega je zemlja bačena na koljena. Zajednica ASEAN je to nemoćno posmatrala i pritom morala da računa da bi slično moglo da zadesi i privrede drugih zemalja članica.

Iskušenje prije 10 godina: Svjetska finansijska kriza

Rolf Langhammer
Rolf LanghammerFoto: picture-alliance/ dpa

Od tada je uvriježena teza da samo duboka integracija grupe zemalja može pozitivno da utiče na finansijska tržišta i zaštiti svaku zemlju članicu. Ali pitanje da li je zaista tako. EU nije bila u stanju da spriječi finansijsku krizu u Grčkoj. Bez pomoći Evropske centralne banke (ECB) i Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) Evropska komisija ne bi ništa uspjela da uradi svojim sredstvima. Ta kriza ni do dan danas nije savladana.

Ali ima i drugih sumnji u tu tezu. Posljednjih godina je postalo očigledno da je neprestano širenje i produbljivanje, jasnije nego ikada prije, naglasilo različite interese pojedinih zemalja članica EU. Pojedine članice (Velika Britanija, Danska, istočnoevropske Višegradske zemlje) zanima samo slobodna trgovina, dok se zajedničkoj politici protive. Druge zemlje (poput Njemačke, Holandije, Francuske) idu mnogo dalje i kao glavni cilj EU i dalje vide politički projekat koji obuhvata proces integracije.

Problem sa slobodnim tržištem rada

Sada ipak znamo gdje se proteže crvena linija nakon čijeg prekoračenja nastaju sporovi. Slobodno tržište rada je još prije trideset godina bila problematična tema. Samo kad se pomisli na teškoće sa priznavanjem diploma i kvalifikacija. Potencijalne ciljne zemlje djelimično su veoma neljubazne i koriste krajnje rokove kako bi spriječile doseljavanje recimo iz zemalja srednje Evrope.

Ali od toga, kako se vidi, nema koristi. Mobilnost je sve veća. Više trgovine i i veći promet kapitala više nisu dovoljni za izjednačavanje različitih nivoa zapošljavanja u zemljama članicama. Veća kretanja radne snage međutim utiču i na visinu plata, kao i na širenje neraspoloženja prema strancima. Mjere koje bi tome trebalo da stanu na put ograničavaju konkurentnost, koja bi trebalo da podstakne integraciju. One izazivaju sporove i visoke troškove.

Problem sa trgovinom i uslugama

ASEAN je od toga uvijek bio veoma udaljen. Slobodno tržište rada za ASEAN je od početka bila tabu tema. Zemlje članice su zadržale nacionalna rješenja i kvote. ASEAN time izbjegava troškove dezintegracije i ostaje „površinska" zajednica. Postoji jedna druga crvena linija koja izaziva polemike u EU. To je slobodna trgovina uslugama, koja do danas nije dostigla kvalitet slobodne trgovine robom.

Ni jedan model nije savršen

Moglo bi da se argumentuje da je nedostatak volje za snažnijom integracijom članica ASEAN uticao na to što taj region u svjetskoj ekonomiji ne igra veću ulogu. Ali ASEAN je od početka prepoznao ta ograničenja, kao i troškove koji pritom nastaju, sa kojima se EU danas suočava. ASEAN čini ono šta može, dok EU pokušava više nego što je u stanju da realizuje. Godišnja finansijska poređenja „površinske“ i „dubinske“ intgracije ne idu uvijek jasno u prilog EU, kao što mnogi tvrde.

 

Rolf J. Langhamer je jedan od vodećih nejmačkih ekonomskih stručnjaka. Specijalizovao se za razvojna pitanja i trgovinu. Do 2012. godine bio je potpredsejdnik Instituta za svejtsku privredu u Kilu, za koji i danas radi.