Erdoganova promjena kursa

Turska je nakon napada na aerodrom u Istanbulu još uvijek u šoku, kako ljudski, tako i politički. Turska je u šoku iako je aerodrom nakon kratkog vremena ponovo otvoren i iako se prividno vratila svakodnevica. Iza tako brzog povratka u prividnu normalnost se krije i potiskivanje problema u stranu. Turska je bila i ostaje na meti terora, kako islamističkog tako i kurdskog. Unutrašnja sigurnost zemlje je u opasnosti. Život je ugrožen. Posljedice toga su vidljive.

Najvažnije: turizam je propao. Turisti više ne dolaze. Zbog toga je kolabrirala jedna od najvažnijih privrednih aktivnosti zemlje. Time je pogođeno više stotina hiljada ljudi. Kada izgube posao, više neće imati novca. To u nezgodnu poziciju dovodi i turskog predsjednika Erdogana. Na mnoge njegove samovoljne poteze Turci samo sliježu ramenima - sve dok Turskoj privredno ide dobro. Sada se sve raspada i gubi. Ne gube se samo međunarodni investitori.

Šta sve zna državni sigurnosni aparat?

Važno je i dati odgovor na pitanja: koliko su slabi državni sigurnosni aparati? Koliko malo oni znaju? Pri tome su tajne službe u stanju da prate i identifikuju svaki opozicioni glas u zemlji i inostranstvu. Da li one zaista znaju tako malo? Ili žele tako malo znati? Ili su do sada željele tako malo znati? Ovakva pitanja se sama postavljaju.

Naizgled neočekivano, ali možda i u nuždi, protekle sedmice je došlo do zapanjujućeg preokreta u vanjskoj politici Ankare. I to istovremeno u dva slučaja: Predsjednik Erdogan je popravio odnose sa Izraelom i uputio izvinjenje ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu za obaranje ruskog aviona i ubistvo pilota. Na taj način Erdogan pokušava izaći iz sve veće vanjskopolitičke izolacije. Erdogan u sve to sada pokušava razgovarati sa egipatskim predsjednikom Al-Sisijem kako bi ojačao tradicionalne veze.

Time se Turska vraća u početno stanje svoje uloge ozbiljnog vanjskopolitičkog faktora na nemirnom Bliskom istoku. Međutim, najvažniji turski problem je pred kućnim vratima, direktno na granici: građanski rat u Siriji. Turska je prihvatila više miliona izbjeglica. Erdogan se od prvog dana krvoprolića u Siriji založio za to da je kraj rata jedino moguć bez Asada. Bolji odnosi sa Moskvom bi mogli značiti i pokušaj da Turska ima pravo glasa u Siriji. Možda čak i sa Asadom.

Osloboditi zemlju iz teškog položaja

Erdogan želi izaći iz diplomatske izolacije. Njegovi ciljevi ga prisiljavaju da revitalizuje stara savezništva. To jasno pokazuje da je Erdogan pragmatičniji nego što mnogi misle. To se moža pokazati i kada je riječ o Berlinu: i na tom polju bi odnosi mogli biti poboljšani. To bi bilo od koristi za obje zemlje i za mnoge Turke koji žive u Njemačkoj.

Erdogan pokušava osloboditi svoju zemlju od vanjskopolitičkih neprilika u kojim se našla. Isto tako je važno da se Turska umiri i na unutrašnjopolitičkom planu. To znači povratak političkom rješenju kurdskog konflikta. To znači povratak ka slobodi štampe i slobodi mišljenja. To znači povratak turskoj demokratiji. To također znači okončanje pokušaja da se od Turske naparavi autokratija. Nažalost, opasnost od islamističkog terora ostaje nepromijenjena.