Erdoganova borba protiv "civilnog puča"

Od početka prosvjeda u parku Gezi 28. svibnja (maja), Erdogan je prosvjednike nazvao „nasilnicima“ i „ekstremistima“. Nedavno je optužio prosvjednike za urotu protiv vlade i za pokušaj stvaranja kaosa, kako bi se srušila vlada. Pojedini promatrači prosvjeda smatraju da Erdoganova odluka o organiziranju velikog provladinog skupa u predgrađu Ankere Sincan nije slučajnost.

Sincan, 27 kilometara udaljen od Ankare, postao je simbol posljednje velike vojne intervencije u Turskoj. Događaji iz 1997. postali su poznati kao „postmoderni udarac“ ili „proces 28. veljače“. Kao dio političke kampanje protiv islamističke Erbakanove vlade, tadašnji turski generali su naredili manevriranje tenkova na ulicama Sincana, pokazujući svoju odlučnost za izvođenje vojnog udara. To je rezultirao ostavkom Erbakanove koalicije.

„Za pokušaje izvođenja pučastalno su i u nedavnoj prošlosti bile osumnjičene Turske oružane snage“, rekao je Omer Sahin novinar dnevnika Radikal u intervjuu za Deutsche Welle.

Policija protiv vojske

Danas su, organizatori postmodernog puča 28. veljače, uključujući i visoko rangirane generale, iza rešetaka, u u sincanskom zatvoru. Nakon što je 2011. načelnik glavnog stožera postao general Necdet Ozel, oružane snage se suzdržavaju od davanja izjava koje se odnose na unutarnju politiku. Radije o tome razgovaraju s vladom iza zatvorenih vrata.

“Ovo je vjerojatno razlog zašto od vojske nismo čuli ništa o nedavnim prosvjedima”, rekao je novinar Çakırözer. No, unatoč prividnoj tišini, smatra Çakırözer, vojska je vrlo zabrinuta zbog moguće konfrontacije sa turskom policijom.

„Prvi dan prosvjeda u nekoliko vojnih ustanova u Istanbulu demonstranti su od vojske dobili pomoć nakon sukoba sa policijom. Razlog je bio izrazito grub odnos policije i nesrazmjerno velika upotrebe sile protiv demonstranata od strane policije“, rekao je ovaj novinar. Prosvjednici su od osoblja iz vojne bolnice dobili kirurške operacijske maske kako bi se mogli zaštiti od suzavaca. Skupina prosvjednika se kratko vrijeme sakrila u jednom drugom vojnom objektu. Čak je došlo do fizičkog obračuna između policajaca i vojnika.

„Očito su ovi događaji uzrokovali strah među čelnicima oružanih snaga“, rekao je Cakirözer. „Nakon toga donesene su vrlo stroge mjere da bi se vojnike držalo podalje od prosvjednika. Koliko ja znam čak i dopust vojnika tijekom vikenda je ukinut kako bi se izbjegao susret s policijom.“

„Civilni puč”

No, Erdogan više pažnje predaje drugim stvarima, za koje smatra da predstavljaju „prijetnju” njegovoj vladajućoj stranci pravde i razvoja (AKP). „Za Erdogana su prosvjednici u Gezi parku urota protiv njega osobno – urota koja ima unutarnje vanjsko- političke posljedice i ekonomske posljedice“, rekao je Cakirözer.

Šahin, novinar Radikala, se slaže, tvrdeći da je jezik koji se koristi da bi se opisalo prosvjednike potpuno novi izum. „Službenici AKP-a govore o jednom novom pojmu“, rekao je. Pri tome on misli na "civilni puč“. Premijer Erdogan je siguran da je on meta pojedinih financijskih skupina, banaka – onih koje premijer naziva "interesne skupine". On misli da se prosvjednicima manipulira i da se koriste kao instrumenti.“ Šahin je dodao da nije uvriježen stav da su oružane snage povezane s urotom.

Izbjegavanje konfrontacije?

Zašto onda organizirati skup na mjestu pokušaja vojnog udara? Neki analitičari smatraju da sve veća unutrašnjo-politička napetost u zemlji nije slučajna. Oni misle da je to sračunat potez Erdogana.

„Erdogan planira podijeliti zemlju“, kaže Cakirözer i to na način da ujedini simpatizere svoje stranke više nego što su prosvjedi ujedinili protivnike. „On se nada pobjedi na sljedećim lokalnim izborima u ožujku 2014.“

U predgrađu Sincana žive mnogi sljedbenici AKP-a. Prema istraživanjima javnog mnijenja, 70 posto birača glasalo je za AKP. Stranka sada želi pokazati svoju moć i utjecaj velikim skupom protiv prosvjeda koji se održavaju na trgu Taksim i na drugim mjestima. Pojedini promatrači prosvjeda smatraju da je za Erdogana bio prevelik rizik da organizira skup u samoj Ankari. Centar Ankare, Kizilay, i dalje je poprište velikih anti-vladinih prosvjeda. Održavanje skupa tamo bi moglo završiti sukobom između onih koji podržavaju vladu i onih koji joj se protive.

Autor: Ayhan Simsek / Svjetlana Rezo

Odg. urednica: Jasmina Rose