Erdogan u ratu protiv Kurda i novinara

Prije 25 godina je Ugur Mumcu sjajni novinar koji se bavio istraživačkim novinarstvom izgubio život u napadu u Ankari. Eksploziv pod njegov automobil su postavili islamistički teroristi. Mumcu se svojim kolumnama i knjigama borio protiv religijskog fundamentalizma, korupcije, a za slobodu štampe u zemlji. Od njega potiče i rečenica: "Sloboda štampe nije dar države."

Mumcu je samo jedan od brojnih novinara koji su ubijeni u Turskoj jer su branili slobodu. Turski ili kurdski reporteri, komentatori, izvjestitelji ili blogeri kao tvrdokorni predstavnici prava javnosti na informaciju o događajima i backgroundima dijele sudbinu svojih koleginica i kolega u brojnim diktaturama svijeta. Oni rizikuju život i slobodu kada istražuju, izvještavaju i komentiraju. Zbog toga nije iznenađujuće da je Državno tužiteljstvo na jugoistoku Anatolije obznanilo hapšenje više od 30 novinara jer su na društvenim mrežama podijelili svoje kritičke izvještaje. U Istanbulu vlasti provode istragu protiv 70 novinara i blogera zbog njihovih tekstova protiv vojne ofanzive turskih snaga sigurnosti u Siriji.

"Nacionalni interesi" umjesto slobode štampe

Dokaz je to da predsjednik Redžep Taib Erdoan i njegova vlada slobodu štampe ipak vide kao dar države, pokazuje je premijer Binali Yildirim. On je medije bliske vladi pozvao i - iznenađujuće - neke brižljivo izabrane opozicione političare kod sebe kako bi im pojasnio "očekivanja" vodstva države. Jedini cilj je kao i uvijek bio podsjetiti medije na njihovu odgovornost prema državi i obavezati ih na "nacionalne interese". To da nisu novinari odgovorni za zaštitu države, već država za zaštitu slobode štampe samovladar Erdogan i dalje ustrajno ne prepoznaje. 

S obzirom na takve uvjete može se samo beskrajno špekulirati zašto se Erdogan u Siriji upustio na ples po žici. "Operacija maslinova grana" za Tursku može postati bumerang jer vjeruje da se jednostranim potezom može pobrinuti za mir i red na svojim granicama.

No zašto upravo SAD, kao i Njemačka, koje su do sada podržavale sirijske Kurde sada zabijaju glavu u pijesak ostaje zagonetka. I Rusija se skriva iza floskula umjesto da objasni zašto je iznevjerila sirijsko-kurdski YPG. To da je YPG produžena ruka PKK, koju kako Turska, tako i EU i SAD smatraju terorističkom organizacijom, nije tajna. Ipak (privremeni?) uspjeh u borbi protiv "Islamističke države" bez YPG ne bi bio moguć. Dakle poslužio je svojoj svrsi i sada može biti odbačen. Der Mohr hat seine Schuldigkeit getan und kann also gehen.

Sada je "Slobodna sirijska vojska" partner Turske u zajedničkoj borbi protiv sirijskog diktatora Bašara al-Asada. No niko ne zna sa sigurnošću koje radikalne ili terorističke snage se kriju u ovim netransparentnim grupama. Šta će se dogoditi ako Kurdi iz Afrina budu protjerani i "Slobodna sirijska vojska" zatraži vlast nad dosadašnjim donekle mirnim gradom i regionom? Sigurna činjenica je do sada samo to da je desetine hiljada bježeći primjerice iz Alepa bilo sigurno u Afrinu. No sada prijeti da dođe do novog masovnog bijega iz Sirije u pravcu Turske. To neće ostati bez posljedica ni za Europu. 

S obzirom i na tu pozadinu bi sada bila potrebna jasna poruka iz Berlina na adresu Ankare umjesto samo slabih opomena. Ne samo zbog toga jer kako tursku vojsku tako i YPG kao "saveznike" Zapad presudno naoružava i obrazuje. I u redovima obje strane oružje iz Njemačke igra odlučujuću ulogu.