Erdogan: Srednji napadač nižerazrednog tima

To što je sebi dopustio Redžep Tajip Erdogan (Recep Tayip) na Svjetskom ekonomskom forumu svakako će ukloniti sva ona nadanja koja su u njega ulagana kao u mirovnog posrednika na Bliskom istoku. Na podijumu su pored Erdogana sjedili izraelski predsjednik Šimon Peres (Shimon), generalni sekretar UN Ban Ki Mun (Moon), kao i generalni sekretar Arapske lige Amr Musa (Mussa). Tema diskusije koju je vodio novinar američkog lista Vašington post („Washington Post“) Dejvid Ignacijus (David Ignatius) bio je rat u pojasu Gaze. Erdogan je bio u centru pažnju, jer je Turska od 1952. članica NATO saveza. Ona već decenijama želi da pristupi Evropskoj uniji i odnedavno je kao posrednik između Sirije i Izraela zaslužila visoko priznanje.

Šta bi uradila Turska na mjestu Izraela?

Glavnu odgovornost za skandal do kojeg je došlo snosi voditelj diskusije koji je Musi i Erdoganu dopustio da govore samo 12 minuta, a Peresu 25. Govor izraelskog predsjednika, koji je ponekad i sa emocijama pokušao da opravda brutalni rat njegove zemlje protiv Palestinaca ne obazirući se na civilno stanovništvo, na međunarodne humanitarne organizacije, ili na predstavnike UN-a koji se nalaze licu mjesta, razljutio je Erdogana. Međutim, iako su njegove reakcije mogle da budu i opravdane, Peres je u protivargumentaciji zapitao Erdogana šta bi uradila Turska da su rakete padale na Istanbul. To je do te mjere razljutilo turskog premijera tako da je voditelj pokušavao da mu oduzme riječ kako bi diskusija bila završena do predviđene večere.

Neobično ponašanje

Uslijedio je spontani doček Erdogana na istanbulskom aerodromu gdje se okupilo oko 5.000 ljudi, koji su mahali turskim i palestinskim zastavama. To je bio znak da su njegovi zemljaci sa odobrovanjem prihvatili njegov nastup. Međutim sa verbalnim sukobom sa Peresom i voditeljem podijumske diskusije, kao i sa najavom da neće sudjelovati na narednom Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, Erdogan se diskreditirao kao ozbiljni posrednik na Bliskom istoku. Turski premijer je zasigurno bio ljut i zbog toga što mu je Peres, jedan dan prije početka ofanzive u Ankari, na njegovo pitanje da li će Izrael napasti Gazu jasno odgovorio sa „ne“.

No, Erdogan je morao da djeluje diplomatski. On je šef vlade jedne zemlje koja je itekako važna za regionalni mir te u isto vrijeme i povjerljivi predstavnik Zapada. No, sa svojim neobičnim ponašanjem kao srednji napadač jednog istanbulskog nižerazrednog tima, što je ranije i bio, Erdogan nije zaslužio da na svjetskog pozornici bude nagrađen kao mirotvorac. Njegovi pokušaji da nakon skandala naglasi svoje prijateljstvo prema Izraelu i jevrejskom narodu ne mogu umanjiti štetu koju je nanio svom vlastitom ugledu te ugledu Turske.