Epidemija ebole: Trumpova kontroverzna uloga u Africi

Od prelaska u novi milenijum, skoro svake godine dolazi do izbijanja nove epidemije ebole, ali aktuelna epidemija je drugačija.

Većina njih, uključujući i katastrofalnu pojavu epidemije u zapadnoj Africi, koja je odnijela oko 11.000 života, vodi do takozvanog Zaira soja virusa. Protiv ovog soja je sada dostupna vakcina. Trenutno, međutim, kruži rjeđa varijanta poznata kao Bundibugyo; ime je dobila po regionu u Ugandi u kojem se prvi put pojavila 2007. Do danas ne postoje ni vakcine ni lijekovi za ovu varijantu virusa; otprilike jedna od tri zaražene osobe umre od posljedica infekcije.

Aktuelno izbijanje epidemije u istočnom Kongu i Ugandi je treće po redu koje uključuje soj Bundibugyo - i već se pokazalo kao najsmrtonosnije: prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), 139 ljudi je umrlo do srijede, dok je za više od 600 pacijenata izražena sumnja u infekciju. "Duboko sam zabrinut zbog razmjera i brzine širenja epidemije", rekao je generalni direktor WHO Tedros Adhanom Ghebreyesus tokom Generalne skupštine ove organizacije koja se održava u Ženevi. "Brojke će se dalje povećavati, a i operacije na terenu biće proširene - uključujući poboljšani nadzor, praćenje kontakata i laboratorijsko testiranje."

Tedros je odmah, nakon vijesti o izbijanju epidemije tokom vikenda, proglasio  vanredno zdravstveno stanje u svijetu, bez, kao što je uobičajeno, prethodnog savjetovanja sa stručnjacima, jer se virus ebole očito već sedmicama neprimjećeno širio. I dok zdravstveni radnici, uz veliki lični rizik, pokušavaju da uspostave kontrolu u borbi protiv ove po život opasne bolesti, drugi se pitaju: da li bi epidemija bila otkrivena ranije da Sjedinjene Države, pod predsjednikom Donaldom Trampom, nisu tako drastično smanjile svoju finansijsku pomoć i doprinos globalnom zdravlju?

Obim epidemije je veći nego što se mislilo

Američki epidemiolog Eric Feigl-Ding, koji je još u januaru 2020. bio jedan od prvih istaknutih naučnika koji je upozorio na nadolazeću pandemiju korona virusa, opisao je trenutno potvrđene slučajeve ebole kao "vrh ledenog brijega". "Neki zdravstveni radnici su već umrli zbog infekcije virusom, koji se brzo proširio po mnogim regijama. Iako trenutno provodimo vrlo malo testiranja, otkrivamo veliki broj slučajeva infekcije, što znači da samo grebemo po površini, kao i da je obim epidemije veći nego što se ranije mislilo", rekao je Feigl-Ding za DW. Širenje zaraze, kako je napomenuo, napreduje puno brže nego u Gvineji, Sijera Leoneu i Liberiji 2014. godine.

Ebola se prenosi direktnim kontaktom sa zaraženim osobama ili njihovim tjelesnim tekućinama, način prenosa koji je značajno ograničeniji od onog u slučaju COVID-a. Teoretski bi se Bundibugyo varijanta mogla stavliti pod kontrolu korištenjem mjera trenutnog odgovora na pandemiju: odnosno uvođenjem karantina, testiranjem i praćenjem kontakata.

„Brzina djelovanja je ključna, ali mi je više nemamo“, žali se Feigl-Ding. "USAID je nekada imao tu brzinu; bili su na licu mjesta, distribuirali lijekove i podržavali lokalne zdravstvene radnike i klinike." To, kaže, više nije slučaj. "Ovo je primjer onoga što se dešava kada se oslabi zdravstvena infrastruktura."

USAID, CDC, WHO: osveta za drastične rezove?

Razvojna agencija USAID je vjerovatno najpoznatiji primjer udara na američke institucije od povratka Donalda Trumpa u Bijelu kuću. Putem dekreta, Trump je tada zamrznuo sve isplate pomoći na 90 dana, kako bi se preispitala njihova namjena. Mnogi zaposleni u USAID-u su otpušteni i 90 posto sredstava agencije je ukinuto. Iako je Kongres kasnije povećao budžet, čak su i ovi privremeni prekidi ostavili trajne posljedice u mnogim oblastima. Problem otežava činjenica da su evropske vlade, uključujući Njemačku, takođe drastično smanjile svoj doprinos razvojnoj saradnji.

Trumpov glavni izvršilac u vezi s ovim remetilačkim mjerama štednje bio je tehnološki milijarder Elon Musk, koji je bio na čelu takozvanog Odjeljenja za vladinu efikasnost (DOGE). U februaru 2025. Musk je bio prisiljen da prizna Vladi da je "slučajno" ukinuo programe usmjerene na suzbijanje ebole. Međutim, prema izvještaju New York Timesa, nije došlo do naknadnog pokretanja svih programa. List je, pozivajući se na osoblje američke ambasade u Kampali, objavio da se epidemija ebole, koja je u to vrijeme izbila u Ugandi, zbog toga pogoršala.

Neposredno nakon inauguracije u januaru 2025., Trump je naredio i povlačenje SAD-a iz Svjetske zdravstvene organizacije, potez koji je formalno stupio na snagu godinu dana kasnije. Prije toga, Sjedinjene Države su bile jedan od najznačajnijih finansijskih pokrovitelja organizacije; za godine 2023. i 2024., američki doprinos iznosio je više od 1,2 milijarde dolara.

Tokom ranijih izbijanja epidemija ebole, WHO je zajednički djelovala sa Američkom službom za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC). No, pod krinkom smanjenja birokratije, i ova služba je pod ministrom zdravlja Robertom Kennedyjem Jr. pretrpjela drastična smanjenja budžeta: u aprilu 2025. Kennedy je izdao direktive o otpuštanju 25 posto osoblja i raskidu 35 posto postojećih ugovora. Prema izvještajima američkih medija, ključno osoblje uključeno u borbu protiv ebole je, između ostalog, "nenamjerno" otpušteno i nakon toga ponovo zaposleno. Prema podacima CDC-a, ova služba u Kongu ima više od 30 saradnika, koji su trenutno aktivno uključeni u borbu protiv širenja epidemije.

Neumorni rad u teškim uslovima

"Smanjenje humanitarnih i zdravstvenih resursa u Kongu nesumnjivo šteti tamošnjem stanovništvu i, u određenoj mjeri, ometa prevenciju epidemije i rano otkrivanje infekcija", kaže Julie Drouet, direktorica NGO Action Against Hunger u Kongu.

Po njenom mišljenju, zakašnjelim reakcijama su doprinijeli i drugi faktori, među njima i širenje rjeđe varijante virusa: "Prvi testovi su dali negativne rezultate jer su bili posebno kalibrirani da otkriju češći zairski soj virusa. A i prvi smrtni slučajevi dogodili su se u udaljenim zajednicama, a ne u zdravstvenim centrima." Tako se virus mogao širiti relativno dugo, a da javni zdravstveni sistem to nije ustanovio.

Istočni Kongo, koji obuhvata provincije Sjeverni Kivu i Južni Kivu, kao i sada pogođenu regiju Ituri, dodatno se suočava sa nasiljem i nestabilnošću. Početkom 2025. godine, milicije koje su povezane sa susjednom Ruandom praktično su preplavile ovu regiju bogatu rudnim resursima. A kako je tamošnje stanovništvo uvijek iznova moralo napuštati svoje domove, epidemija se u tim okolnostima može lakše širiti, pri čemu je istovremeno otežano i djelovanje humanitarnih radnika.

Teški uslovi za rad, iako su, prema riječima Julie Drouet, humanitarni radnici pripremljeni na njih: "Trenutno činimo sve što možemo da obuzdamo epidemiju, na primjer, uspostavljamo humanitarne vazdušne mostove, kako bismo osigurali pristup i isporučili pomoć."

U međuvremenu, slučajevi zaraze u Kongu potvrđeni su i u istočnoj metropoli Goma, kao i u glavnom gradu Ugande, Kampali. Iako su oba grada infrastrukturno bolje povezana od regiona u Ituriju, oni takođe imaju veliku gustinu stanovništva i postoji rizik od brzog širenja zaraze.

WHO je obezbijedila početnu tranšu od 3,9 miliona američkih dolara za podršku nacionalnim zdravstvenim sistemima. Zdravstveni radnici pak apeluju na vlade širom svijeta da značajno povećaju ovaj iznos kako bi pomogli da se obuzda širenje epidemije.