Ekskurzije u "svom entitetu"

Amela Muratović završava osmi razred osnovne škole u Gračanici. Moderna tinejdžerka, odlična učenica i saradnica na lokalnom radiju. Međutim, više zna o Hvaru i Novom Vinodolskom nego o susjednom Doboju. Nikada nije bila u Republici Srpskoj.

„A bilo bi lijepo posjetiti Banjaluku i druga mjesta, zašto stalno da se ponavalja Sarajevo – Travnik... Zašto ne posjetiti Banja Luku ili neka druga mjesta u Republici Srpskoj.“

Slično misli i njena drugarica iz „osmog četiri“, Ljela Hamzić.

„Sve je to naša država, Bosna i Hercegovina. Trebamo obići sve gradove. Nikada nisam bila u Brčkom, niti sam išla ne neku organizovanu ekskurziju u Republiku Srpsku.“

Ko mnogo putuje, mnogo vidi i mnogo zna…

Samo sedam kilometara dalje, u OŠ Sveti Sava u Kakmužu, na Ozrenu u Republici Srpskoj, slično razmišlja i njihova vršnjakinja Dragana Polugić. Ona je deveti razred, također maturantkinja, a „negativna bosansko-hercegovačka geografija“ udaljila ih je miljama daleko.

„Davno je to bilo“ – sjeća se maturantkinja posljednje ekskurzije kada je išla posjetiti Sarajevo film festival – „ove godine ne idemo na ekskurziju i svima nam je jako žao, čitavoj generaciji.“

Ko mnogo putuje – taj mnogo vidi, a kad mnogo vidiš, onda puno i znaš. A kada puno znaš ... to je već nešto.

Mada udžbenici to ne govore, bosansko-hercegovačke djevojčice i dječaci entitete u praksi često doživljavju kao druge države. Direktor Osnovne škole „Hasan Kikić“, Bego Mehurić kaže da ponuda ima, ali da se ne odlučuju za realizaciju takvih putovanja.

„Evo konkretno, turistička agencija iz Doboja poslala nam je ponudu za posjetu turističkim znamenitostima ovog grada. Još uvijek nemam izgrađen taj stav za posjete gradovima u drugom entitetu, međutim - u školskom programu to njegujemo, ne pravimo razliku u izvođenju nastave, ali kada je ekskurzija u pitanju, još se ne odlučujemo za takve posjete.“

Modričani na Vrelu Bosne, Baščaršiji…

Pravilnici koji regulišu organiziranje ekskurzija u manjem bh. entitetu nameću mnoga ograničenja, tako da se djeca vrlo malo kreću.

Osnovna škola „Sveti Sava“ u cvijeću je, vrlo uredna, i sa domaćinskim odnosom menadžmenta. Sarađuje sa stranim nevladinim organizacijama, otvorena je, međutim - već dvije godine uopšte ne organizuje ekskurzije.

„Za ovo prema mom mišljenju postoje dva razloga“ – kaže direktor Osnovne škole „Sveti Sava“ u Kakmužu, Zoran Savić. „Pravilnik u skoro svakom članu ograničava i opterećuje rukovodstvo škole. Direktor je faktički odgovoran za sve: od umora vozača do ispravnosti vozila. Drugi razlog zbog kojeg ne organizujemo ekskurzije je odluka da škola ne može samostalno organizovati ekskurzije, već to može uraditi samo turistička agencija, što je samo dodatno poskupljenje. I kada sve to uradimo, onda roditelji dobiju konačnu cijenu na koju ne pristanu. A ukoliko iz određene razredne kategorije ne putuje 80 posto učenika, onda se ekskurzija ne može organizovati“ – objašnjava Savić ovaj začarni krug.

Rukovodilac turističke agencije „Bobar Turs“ Ljiljana Živanović kaže kako u saradnji sa školama nastoje proširivati vidike učenika.

„Radimo mi te posjete Sarajevu, Mostaru… Imamo najsvježiji primjer - učenici Osnovne škole „Sutjeska“ iz Modriče boravili su na Baščaršiji, na Vrelu Bosne, posjetili su Neum, Jablanicu…“

Živanović dodaje kako još uvijek postoje neki antagonizmi i strahovi roditelja, a to potvrđuje i Naida Sarajlić. – „Uvijek nam roditelji savjetuju da se trebamo drugačije ponašati kada smo u društvu Srba ili Hrvata“. Ona to, kaže, ne razumije, jer se ponaša isto prema svima.

Ove godine, Darko Božić, maturant, neće na matursku ekskuriju, žao mu je i stidljivo govori kako bi volio otići „bilo gdje, samo da to bude s drugovima i drugaricama“. I tako, zbog regulative, opterećujućih propisa, teške ekonomske situacije, stereotipa i nepovjerenja roditelja, najmlađi ispaštaju.

Autor: Mirsad Čamdžić

Odg. urednik: Svetozar Savić