Egipat - Daleko od demokratije

Prvo Hosni Mubarak, a sada Muhamed Mursi: Još jednom je egipatska vojska u posljednjem trenutku stala uz demonstrante sa kairskog trga Tahrir i svrgnula još jednog nepopularnog predsjednika. Ovog puta to je bio demokratski izabrani predsjednik koji je nakon izbora opasno polarizovao zemlju i narod.

Rezultat je jasan, ali nije umirujući: Vojska je bila i ostala odlučujući faktor moći u Egiptu. Ona, u najgorem slučaju, može spriječiti kolaps države. Istovremeno, armija nikome ne otkriva karte. Spretno se postavlja, pojavljuje se kao konjica u teškim državnim krizama i tako osigurava političku dominaciju, kao i svoje glomazne ekonomske interese.

Hrabri građani

Nema ovdje ni govora o demokratiji. Ali, kakvu vrijednost demokratska kultura uopšte ima u Egiptu posljednjih godina? Poštovanje je zaslužio veliki broj ljudi koji su prethodnih dana na mirnim demonstracijama tražili Mursijev odlazak. Niko ko vjeruje u demokratiju i pluralizam ne može poželjeti da predsjednik najmnogoljudnije arapske zemlje bude neko poput Mursija. Uprkos njegovom „pragmatičnom“ nastupu, opravdano je bilo pretpostaviti da će predsjednik korak po korak rušiti demokratske vrijednosti i potčiniti državne institucije sebi i svom Muslimanskom bratstvu.

Islam je kompatibilan sa demokratijom baš kao i hrišćanstvo – u to su vjerovali mnogi demonstranti koji su svojim pukim prisustvom natjerali vojsku da sruši režim. Zavladala je sumnja u namjere Muslimanskog bratstva da poštuje demokratiju. Među bratstvom postoji zabrinjavajuća spremnost na nasilje. Ali, ne samo u toj partiji. Zastrašujućih provala mržnje i nasilja ima i na strani Mursijevih protivnika: na ulicama, među liberalima i „revolucionarima“, frustriranom omladinom te pristalicama bivšeg režima Hosnija Mubaraka. Na svim stranama je tragično malo demokratske kulture. I prve nasilne mjere protiv Muslimanskog bratstva i zahtjev da se povuku iz politike ilustruju taj deficit demokratije.

Opasne podjele

No, dobro je za Egipat da Mursi više nije na vlasti. Dugoročno to čak može biti znak ohrabrenja za cio region jer je u strateški najvažnijoj zemlji arapskog svijeta većina stanovništva ustala protiv dominacije islamista. Ali, ništa još nije sigurno. Egipatsko društvo je opasno polarizovano, a dramatično stanje privrede moglo bi i nadalje da podgrijava agresivno raspoloženje u zemlji.

Ostaje duboki osjećaj podijeljenosti – potez vojske bio je u ovoj situaciji neophodan, ali istovremeno predstavlja korak nazad za demokratsku tranziciju. Egipatska revolucija je možda tek počela. Potencijala za novo nasilje ne manjka.

Autor: Rajner Zolih

Odgovorni urednik: Nemanja Rujević i Svetozar Savić