Džepni veto Đorđa Ivanova
18. mart 2018
„Džepni veto" – tako se u žargonu u Skoplju naziva kada predsjednik odbije da potpiše ukaz kojim bi neki zakon stupio na snagu. Zakon o upotrebi jezika izglasan je dva puta u Sobranju, a podrazumijeva da albanski postane ravnopravan zvanični jezik na cijeloj teritoriji Makedonije. To je bio dio koalicionog dogovora socijaldemokratskog premijera Zorana Zaeva i stranaka Albanaca.
Sada predsjednik Đorđe Ivanov odbija da ga stavi na snagu. Ovako napisani zakon, tvrdi Ivanov, može da izazove blokadu institucija i otvori pitanje ustavnog uređenja zemlje. „I po svojoj represivnoj sadržini i po nasilnom načinu na koji je donesen, ovaj zakon nije izraz demokratije. Ovaj zakon je izraz tiranije parlamentarne većine nad većinom građana", saopštio je Ivanov.
„Etički dosljedno" kršenje Ustava
Začkoljica je u tome što Član 75 makedonskog Ustava predviđa da predsjednik samo jednom može odbiti neki zakon, nakon čega Sobranje mora ponovo da glasa. Poslije toga je „predsjednik dužan da potpiše ukaz", stoji u Ustavu. No Ivanov se odlučio na „džepni veto", da jednostavno ni drugi put ne prihvati zakon.
Jasno je i da bez njegovog parafa zakon ne može biti objavljen u Službenom glasniku, čime bi stupio na snagu. Nova kriza u trouglu Vlada-Sobranje-predsjednik donijela je žustre debate u javnosti. Dok neki pravni stručnjaci kažu da Ivanov grubo krši Ustav, drugi hvale njegov potez jer je, kako kažu, učinjen za „viši cilj".
Pravnik Dimitar Apasijev na blogu „Republika" piše da se predsjednik može pozvati na dosadašnje presedane. „Za razliku od suspenzivnog veta – koji samo privremeno odlaže zakonodavni postupak – džepni veto upotrijebljen u krajnjoj nuždi može sasvim da blokira donošenje zakona", piše ovaj docent Pravnog fakulteta u Štipu.
Apasijev navodi da „ovo svjesno kršenje Ustava ima svoju prirodno-pravnu pozadinu i opravdava se postizanjem nekog uzvišenog cilja – zaštitom širokog opšteg interesa. Tako predsjednik rizikuje da bude pozvan na odgovornost zbog kršenja Ustava i zakona (prema Članu 87 Ustava), ali istovremeno – pa i po cijenu gubitka funkcije – etički dosljedno želi da alarmira javnost zbog štetnosti konkretnog zakona."
Presedani postoje s obzirom da su bivši predsjednici Kiro Gligorov i Boris Trajkovski 1997. i 2001. po jednom odbili da potpišu dvaput izglasane zakone i odlučili da ih „stave u fioku".
Tenzije rastu
Drugi dio javnosti smatra da Ivanov nepotrebno komplikuje proceduru i izlazi van okvira nadležnosti s obzirom da nije ovlašćen da ocjenjuje ustavnost nekog zakona. Posebno jer je konzervativna opoziciona VMRO-DPMNE najavila podnošenje inicijative Ustavnom sudu kao i krivičnu prijavu protiv predsjednika parlamenta Talata Džaferija zbog „flagrantnog kršenja Ustava i zakona".
„Iako ne smatram da sadržinu Zakona o upotrebi jezika treba drastično mijenjati, uz mala prilagođavanja i određene ustupke svih strana ova priča bi mogla da ima sretan kraj", kaže politikolog Nenad Marković. On se osvrće i na kršenje poslovnika tokom rasprave u Sobranju što je dodatni argument Ivanovu da ne potpiše zakon.
Opozicioni VMRO je početkom godine podnio oko 35.000 amandmana na zakon kojem se protivi. O njima se nije raspravljalo. Dok Socijaldemokrate kritikuju tu blokadu parlamenta, lider VMRO Hristijan Mickoski kaže da je zakon „neustavan, neprimjenjiv i štetan", te da dogovor vladajuće koalicije građani ne prihvataju.
Za zakon nije glasalo ni petoro poslanika Socijaldemokrata. Dan (15.03.) u Sobranju bio je na ivici incidenta pošto je bivši premijer Nikola Gruevski, sada poslanik, polio vodom predsjednika parlamenta Džaferija, prilazio mu više puta i unosio mu se u lice.
Ispred Sobranja su potom u srijedu (14.03.) do kasno trajali protesti građana, a najavljeni su i novi. Tenzije rastu i na društvenim mrežama koje obiluju uvredama na račun političara koji su se založili za ravnopravnost makedonskog i albanskog jezika.