Dva imama i sudbina Međureligijskog vijeća BiH

Centralna vjersko-politička tema proteklih nekoliiko dana u BiH su slučajevi pokretanje istražnog postupka protiv imama u Kozarcu i Bihaću, zbog “podsticanja na nasilje i mržnju”. Prvo je vjerski obred u Kozarcu na Savindan okončan kvalifikacijom Srpske pravoslavne crkve kao sekte od strane glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Kozarac, Amira Mahića. Nakon toga je profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću imam Muharem Štulanović, Republiku Srpsku nazvao “genocidnom tvorevinom koja se okotila 9. januara“. Protiv obojice je policija RS pokrenula istražne postupke, a imam iz Kozarca je i saslušan.

“Ove slučajeve neće riješiti policija i tužilaštvo. Širenje takve mržnje od strane vjerskih službenika ima i političku dimenziju. Ja nemam dilemu da kada vjerski službenici na takav način govore, a imam osjećaj da žele da to ide u javnost, da svjesno stvaraju klimu nepovjerenja i lošu bezbjednosnu situaciju”, rekao je ministar policije RS Siniša Karan, koji očekuje da se sa takvim licima prvo „razračunaju“ njihove vjerske vođe, pa tek onda institucije.

„Srpska pravoslavna sekta"

"Šta je s druge strane, iz ugla pravoslavaca iz drugih dijelova svijeta, taj čovjek? To je čovjek na čijem učenju i ideologiji je začeta jedna sekta, koju mi ovdje dobro poznajemo. To je Srpska pravoslavna sekta. To je u osnovi sektaško učenje pravoslavlja koje nema sa izvornim hrišćanskim i pravoslavnim učenjem osnovne poveznice koje bi trebalo da ima…”, rekao je Mahić tokom hudbe u Kozarcu na Savindan. Smirivanju situacije nije pomoglo ni njegovo kasnije izvinjenje.

“Mi smatramo da nema nikakvog osnova za pokretanje jednog ovakvog postupka, pogotovo ako se uzme u obzir da je efendija Mahić uputio izvinjenje svima onima koji su se osjećali uvrijeđenim i to izvinjenje urađeno je upravo sa ovog mjesta sa kojeg su izrečeni ti neki stavovi”, rekao je Mahićev advokat, Emir Kovačević.

Dok se čeka rasplet događaja u oba slučaja, ne stišavaju se reakcije na oba političko-vjerska fronta, odakle svako brani svoje. Taj probem odbrane “samo svog tabora”, doveo je i do raskola u Međureligijskom vijeću BiH (MRV), tijelu koje je nastalo 1997. na inicijativu poglavara četiri vjerske zajednice u BiH. Ideja nastanka bila je pomirenje među narodima u BiH i to svega dvije godine nakon rata.

Bez osude svoga

“Ono što mene pomalo iritira je da branimo samo svoje. Kao predstavnik Jevrejske zajednice u izvršnom odboru Međureligijskog vijeća, smatram da ako se desi neki incident koji bi bio uperen protiv Jevrejske vjerske zajednice, namjanje smo pozvani mi Jevreji da reagujemo”, kaže Boris Kožemjakin, član Izvršnog odbora Međureligijskog vijeća BiH, ističući da je upravo svaka druga vjerska zajednica pozvana da to učini u tom slučaju.

Mitropolit dabrobosanski Hrizostom, koji je u Međureligijskom vijeću predstavljao Srpsku pravoslavnu crkvu, rekao je da je imam iz Kozarca svojim govorom u kojem je Svetom Savi pripisao fašizam, „prosuo otrov u javni prostor“.

“Mi smo zbog toga već i izašli iz Međureligijskog vijeća, jer sa takvim ljudima ne možemo više biti u zajednici. Moramo biti jasni da više nećemo tolerisati takve uvrede i takvo trovanje prostora u kojem se kreću i mladi ljudi”, rekao je Hrizostom, pozivajući Islamsku zajednicu da se izjasni da li stoji iza takvih riječi.

Rijaset Islamske zajednice u BiH je odmah nakon događaja odbacio sve insinuacije kojima se ovaj događaj želi predstaviti kao “dio planskog djelovanja, kako vjerskog tako i političkog vođstva bošnjačkog naroda”. Riječ je, isključivo, o ličnom stavu iza kojeg ne stoji Islamska zajednica i njeni zvanični organi, saopšteno je iz Rijaseta. Nekoliko dana kasnije, Kozarac je posjetiio i reisul-ulema Islamske zajednice Husein Kavazović koji je razgovarao sa Mahićem, prenijevši mu da Islamska zajednica uvijek stoji uz svoje imame.

“Imam je vršio misiju i jasno je priznao svoju grešku. To nije uobičajeno u ovom društvu, čak ni u vjerskim zajednicama. Tim činom on je pokazao svoju dosljednost, kao što je i Islamska zajednica pokazala da se čvrsto pridržava principa koje je gradila i njegovala godinama. Od drugih takođe očekujemo da se pridržavaju principa koje javno promovišu”, rekao je Kavazović.

Posljedice izlaska SPC

Nakon 26 godina postojanja Međureligijskog vijeća, još se ne zna da li će ono dalje djelovati bez Srpske pravoslavne crkve, te ako i bude, da li će imati funkciju koju je do sada imalo. Profesor sociologije religije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Dino Abazović kaže da rad i djelovaje unutar Vijeća nije sigurno jednostavno, zbog komplikovanih odnosa unutar BiH.

“Nije dobro kada se ovakve stvari događaju, ali je možda dobra prilika da ljudi unutar Međureligijskog vijeća razmisle o određenoj vrsti promjene programske platforme. Sve izvan toga je dolijevanje nepotrebnih komentara na lošu situaciju”, kaže Abazović.

Za DW je potvrđeno da je Međureligijsko vijeće poslalo upit Sinodu Srpske pravoslavne crkve o njihovim daljim koracima, odnosno da li će SPC i dalje biti član ove organizacije u čijoj je osnovi djelovanja doprinos izgradnji međureligijskog dijaloga u regionu. Dok se čeka odgovor, vjerski analitičar iz Beograda Draško Đenović kaže da je problem organizacija ovog tijela to što nema zvaničan status, već služi kao platforma za zajednički nastup svih vjerskih zajednica u cilju pomirenja.

“Međureligijsko vijeće je bilo zamišljeno kao prikaz slike jedinstva ali smo vidjeli nekoliko napada, pogotovo posljednjih, a sa ovom izjavom u vezi Svetog Save, čaša se prelila”, kaže Đenović, navodeći da, iako Vijeće nema pravni status, da su dešavanja koja su izazvana događajima u posljednje vrijeme dovela do polarizacije i rasta vjerske netrpeljivosti.

Vjera i nacija kao jedno

“Jako je pogrešno sa svih aspekata povezivati naciju i vjeru ali čini mi se da je ta simbioza u BiH dovedena do savršenstva. Ovaj vjerski sukob nije nacionalni ali se svako u njemu prepoznao, što nije dobro. BiH je i dalje razjedinjena a u velikom broju slučajeva ta podjela je bazirana na vjerskoj osnovi”, kaže Đenović.

Misija OEBS u BiH pozvala je vjerske lidere da „pojačaju rad na unapređenju međureligijskog dijaloga, te da se uzdrže od uvredljivih komentara koji ne doprinose miru i stabilnosti. Mediji prenose i stav Delegacije EU u BiH, odakle saopštavaju da je Međureligijsko vijeće pozitivno i simbolično tijelo koje unapređuje dijalog, povjerenje i socijalnu koheziju u BiH.

„Nažalost, interna neslaganja među članovima Vijeća narušavaju njegovo funkcionisanje. Pozivamo na otvoren i konstruktivan angažman svih strana kako bi se razriješila pitanja koja su predmet neslaganja“, poručili su iz Delegacije EU na medijske upite.

Mitropolija dabrobosanska napustila je Vijeće zbog nekoliko incidenata na koje nije bilo reakcija ovog tijela. Dan prije zvaničnog saopštenja o izlasku Hrizostoma MRV BiH, Vijeće je osudilo neprihvatljiv govor imama iz Kozarca.

„Od imama je zatraženo da se na sutrašnjoj hutbi izvini svojim džematlijama i svima onima koje je njegov nastup mogao uvrijediti. Povedenim disciplinskim postupkom imam će biti primjereno sankcionisan“, objavljeno je tada na Fejsbuk stranici MRV, uz uvjerenje da slučaj sa imamom iz Kozarca nema nikakve veze sa istupanjem SPC iz sastava MRV.

Hoće li MRV prestati sa radom?

Abazović kaže da izlazak SPC-a iz Međureligijskog vijeća, ukoliko se dogodi, nije dobar put.

“Ali ako je to stav, onda su oni koji ga donose, svjesni odgovornosti za takve postupke”.

Međureligijsko vijeće je u zadnjih nekoliko godina formiralo odbore za međureligijsku saradnju kojih je danas dvadesetak. Kožemjakin je uvjeren da čak i izlaskom SPC iz MRV, Vijeće neće prestati sa radom iako će biti upitna njegova uloga u dosadašnjem obliku.

“Ukoliko SPC izađe, bojim se da će na određen način građani pravoslavci u svim tim odborima koji djeluju, napustiti ta tijela ili će se ta saradnja svesti na minimum. Time će ona postati bespredmetna”, zaključuje Kožemjakin.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu