“Drugarska se pjesma ori..."

Predsjedavajući Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović  čestitao je 1. maj naglasivši kako treba još intenzivnije nastaviti sa provođenjem započetih reformi, te “nastaviti ekonomski razvijati BiH, stalno povećavati broj radnih mjesta i izgrađivati društvo socijalne pravde i jednakih šansi za sve”. Dodao je da “je uz naporan rad, potrebna i intenzivna socijalno-ekonomska debata, koja mora rezultirati zaštitom i poštivanjem radničkih prava u punom obimu”.

U Savezu samostalnih sindikata BiH umjesto čestitke su pripremili Proglas. “Bili smo u pravu kada smo prije dvije godine tvrdili da usvajanje Zakona o radu predstavlja prvi korak na putu ka potpunom ukidanju kolektivnih ugovora i radničkih prava. Neprodužavanje Općeg kolektivnog ugovora i nepotpisivanje granskih kolektivnih ugovora predstavljaju pokušaj da se jednom zauvijek u našoj zemlji potpuno ukinu radnička i sindikalna prava, a radnici i radnice ostave na milost i nemilost poslodavaca”, navodi se, između ostalog u Proglasu Sindikata.

Odgovorio je Premijer FBiH Fadil Novalić, koji je radnicima zaželio ugodan praznik, dodajući kako “radnici u FBiH ovih dana nastavljaju s potpisivanjem granskih kolektivnih ugovora koji im garantiraju ta neotuđiva prava, s novom nadom i optimizmom da će pozitivni ekonomski trendovi, koji su više nego očiti, biti nastavljeni”.

Optimistične čestitke entitetskih vlada

"Vlada FBiH pokrenula je reforme s ciljem podsticanja ekonomije, što se odrazilo na stabilniji privredni razvoj i otvaranje novih radnih mjesta, zbog čega su ostvarene značajne stope ekonomskog rasta. To su dobri razlozi da u budućnost gledamo s više nade i optimizma i želim vam da i ovaj praznik provedete u tom duhu i ozračju”, navodi se u saopćenju Fadila Novalića.  

U pozitivnom duhu, duhu napretka i optimizma, građanima RS-a Praznik rada je čestitala premijerka Željka Cvijanović. “Vlada RS u posljednjih nekoliko godina sprovela je niz sistemskih mjera, uključujući i Akcioni program za zapošljavanje, na osnovu kojih RS danas bilježi rekordnu zaposlenost, ali i rekordnu pokrivenost uvoza izvozom... Prioritet Vlade RS i u narednom periodu ostaće rad na stvaranju uslova za nova zapošljavanja, očuvanje postojećih radnih mjesta, kao i unapređenju prava i materijalnog statusa radnika”, kaže Cvijanović u čestitki.

Dok vlasti pričaju o ekonomskom napretku, zapošljavanju, konstantnom boljitku, statistike pokazuju nešto drugo. Tako je, prema podacima entitetskih zavoda za statistiku, cijena potrošačke korpe za četveročlanu porodicu u BiH u martu ove godine dosegla 1.073 eura. Ne treba biti dobar matematičar da bi se izračunali troškovi preživljavanja radničke klase, imajući u vidu da je prosječna plaća u FBiH 447 eura, u RS nešto niža - 422 eura.

Dobra, stara vremena

Teško stanje u zemlji, za razliku od vladajućih struktura, priznaje predsjednik SDP BiH, Nermin Nikšić, navodeći da je “činjenica da radnici u BiH rade u izuzetno teškim uslovima i da od svoga rada teško ili gotovo nikako ne mogu živjeti, da su plate preniske, a uslovi rada teški”. U SDP-u su, kako kaže u svojoj prvomajskoj čestitki, “čvrsto opredijeljeni da se položaj radničke klase u cijeloj BiH radikalno promijeni”.

“Pjesma radu” posebno kod starijih generacija, izaziva suze na oči. Prisjećaju se kako se nekad, “u onom sistemu”, obilježavao 1. maj. Mirko K. (74) prije rata je radio u Hidrogradnji. Posla je, kaže bilo, pa je bilo i razloga da se slavi. “Danas jedva izguram mjesec s mizernom penzijom. Jedva uspijem pokriti režije”, žali se on i dodaje kako nema više šta da slavi, a za slavlja ni nema. "Nekad je sve imalo smisla... danas, slabo”.

Smisla možda nema jer u BiH nema prave ljevice, smatra dr. Dženan Skelić, profesor na Univerzitetu u Zenici. “Postoje pojedinci poput mene koji podržavaju socijlnu jednakost i osjetljivost za socijalnu problematiku”, kaže Skelić za Deutsche Welle.

U BiH nema prave ljevice

Dodaje da u BiH nema socijal-demokratske ideje "već samo pamfleta i parola i to jeftinih i otrcanih”. "Sindikat radi za vlast, radi protiv proleterijata. U službi je kapitalizma u najgorem obliku zaglavljenim u nemogućnosti akumulacije prvobitnog kapitala jer nema proizvodnje, a partije su sve iste - interesuje ih vlast, imaju nacionalnu retoriku, bave se ratom, pitanjima krivice i sl., a ne bave se socijalnom pravdom”, naglašava Skelić.

U BiH, prema riječima Srđana Puhala, socijalnog psihologa i političkog analitičara iz Banje Luke, “imamo neke političke partije koje se predstavljaju kao ljevica, a to znači da se negdje naslanjaju na antifašizam i na neke tekovine Socijalističke Jugoslavije. Samo se postavlja pitanje da li oni imaju odgovore na sadašnje vrijeme, da li razmišljaju šta je to danas što je potrebno radnicima, radničkoj klasi, ljudima, kakvo društvo danas žele, kakav je njihov odgovor na ovu globalizaciju, na kapitalizam kakav danas imamo u BiH?”.

“Imamo neke političke partije koje bi voljele da se posmatraju kao ljevica, ali pitanje je da li se one ponašaju u skladu sa tim nekim ljevičarskim svjetonazorima, odnosno, da li uopšte znaju šta je danas, ustvari, ljevica? To nije samo problem ljevice u BiH, čini mi se da takav problem postoji i u Evropi i u svijetu”, kaže Puhalo za Deutsche Welle.

Dodaje i da je u BiH "takva situacija u društvu da nama više nije važno da li je neko ljevica, desnica ili centar, nego nam treba neko ko je pošten, neko ko će izgraditi institucije sistema, neko ko će omogućiti da ova država funkcioniše, a to nema veze sa ovom ideologijom, koliko ima veze sa odnosom prema i državi i ljudima”.

Ljevicu u BiH, smatra Puhalo “rastura sujeta lidera kojima je najveći problem njihov megalomanski ego... pa se o ljevici u BiH može govoriti i kao o zavađenim sujetnim liderima koji žele da baštine ideju ljevice”.

Nacionalizmom protiv duha proletarijata

Međunarodni praznik rada, smatra Puhalo, ipak treba proslavljati, “ali treba promijeniti način proslave”. “Nikad 1. maj nije imao više smisla u posljednjih 70-80 godina nego danas. Imate jeftinu radnu snagu o kojoj skoro niko ili vrlo malo brine, imate ljude koji su se umorili od praznih političkih obećanja, ali ne samo političara, nego i sindikata i mnogi sada odlaze odavde zato što će raditi negdje za veću platu i u uređenijem društvu, tako da 1. maj, ako ćemo ga gledati kao neki praznik pobune ili borbe za radnička prava, itekako ima smisla u BiH”, smatra Puhalo.

Dodaje da tu borbu nema ko da vodi, “da kanališe i artikuliše to nezadovoljstvo ljudi”. “Ono što moramo imati u vidu je da prosto ne postoji snaga u BiH koja može da prevlada etničke podjele u ovoj državi i da Srbe, Bošnjake i Hrvate ujedini u ono što bi trebalo da bude mnogo važnije, a to znači obespravljeni radnici koji bi se borili za svoja prava i za bolje sutra”.

Problem je, zaključuje on, što problemi nemaju nacionalnost, svi jednako pate, ali je problem i što “niko ne može da prevlada te etničke barijere i da ujedini i artikuliše to nezadovoljstvo koje je i kod jednih i kod drugih i kod trećih itekako prisutno”.

"Zato nema klasne borbe niti duha proleterijata. Nema čovjeka kao bića slobodnog od nacije, religije ili kulta”, zaključuje Dženan Skelić, “a za nas je spas jedino revolucija, jer samo rušenjem sistema možemo dobiti društvo odgovorne politike”.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android