Dosadni ujka Donald

Mnogi ga znaju: ujak koji nervira, koji se pojavljuje na svim porodičnim okupljanjima i tamo po čitav dan govori stalno iste besmislice. Tamo mu je nekako i mjesto, i niko ga više ne doživljava ozbiljno. Takvi ujaci, međutim, po pravilu nemaju komandu nad najvećim nuklearnim arsenalom i najmoćnijom vojskom na svijetu. Zemljama NATO-a, dakle, nije nimalo lako.

Ipak, Donald Tramp je blizu da kod svojih NATO-partnera upadne u sličnu kategoriju dosadnog ujaka. Kako na primjer Njemačka da ga shvati ozbiljno, kada se ujutru uzbudi zbog kupovine gasa u Rusiji, popodne tvrdi da dvije zemlje imaju „veoma, veoma dobre odnose", uveče onda u svijet šalje zlobni tvit, da bi na završnoj konferenciji za novinare ponovo hvalio Njemačku. To su bič i šargarepa na spidu.

Uvijek ista priča

Osim toga, predsjednik SAD-a zaista skoro uvijek ima istu priču. Otkriva doduše nove nijanse, ali kada je riječ o NATO-u zapravo mu je isključivo stalo do novca. Ostali saveznici bi konačno trebalo da plate koliko treba, inače… Da, ima li još nešto? To ne želi tačno da kaže, ali rublja – izvinite, dolar – bi konačno trebalo da se okreće. Bez obzira na to što su svi još 2014. godine, dakle prije nego što je on postao predsjednik, povećali izdvajanja za odbranu. Tramp, ljutito, uvijek udara na isto mjesto. Šefovima vlada, poput Angele Merkel, preostaje samo da pošalju signal: to smo odavno shvatili (i radimo na tome).

Da ne govorimo o neistinama koje govori o svojim junačkim djelima ili o SAD-u: finansijski doprinos SAD-a za NATO-a iznosi 90 procenata. Od čega tačno 90 procenata? Od budžeta NATO-a? Udio SAD-a je tu nešto preko 20 odsto. I uz najbolju volju, nemoguće je naći kategoriju u kojoj SAD same snose 90 odsto tereta. Imajući to u vidu, ko još tog Ujka Sema uopšte želi da sluša? Takoreći niko. I upravo to počinje da se dešava u NATO-u.

Istrošena Trampova ruka

Tramp se troši. Zbog svojih, uvijek istih poruka, ostali NATO-partneri uskoro će početi samo da mu odmahuju. Po sistemu: mi radimo šta možemo, ali ako to nije dovoljno, onda nas pusti. To bi doduše bio kraj Alijanse, ali Kanada i Evropa neće dozvoliti da ih Tramp neprestano pritiska. Time bi predsjednik SAD-a istrošio svoju ruku – njegovo najveće sredstvo pritiska više ne bi bilo efikasno.

Ni kod kuće Donald Tramp vjerovatno nema koristi od prijetnji da SAD mogu da rade samo po svome. Jer čak i među njegovim biračima, zemlje poput Njemačke i Velike Britanije važe za bliske saveznike. Tek tako dovoditi u pitanje NATO, moglo bi mnogima da zasmeta. Zato Tramp nikada i ne govori o smislu vojne alijanse – njemu je stalo samo do tog poslovnog dijela. On misli da se u to razumije. I zato povici o tretmanu koji „nije fer", kod mnogih njegovih birača nailaze na podršku.

Račun će platiti SAD

Američki predsjednik na raspolaganju ima samo jedno oružje: veliki buzdovan. On je možda pomogao da se NATO-partneri pokrenu i da se stvori osjećaj da je hitno neophodno povećati izdvajanja za odbranu. Ali za budućnost, to oružje uopšte nije odgovarajuće. Ono će samo razbiti to što je on (možda) započeo. A partneri iz Alijanse to neće zaboraviti. Sjetiće se toga, ako za nekoliko godina vojno možda zaista budu stajali na sopstvenim nogama. Onda će SAD (možda opet bez ovog predsjednika), dobiti račun zbog toga što je Tramp prokockao ugled.

Čak i ako pojedini Amerikanci slave predsjednika i njegovu rušilačku turneju, u interesu njihove zemlje ne može biti to što je Tramp učinio na samitu NATO u Briselu. Ostaje nada da će većina građana SAD-a vjerovatno primjetiti da najkasnije sada niko više ne vjeruje i nema povjerenja u njihovog predsjednika. Nekad, u bliskoj budućnosti, niko ga više neće ni slušati. Poput dosadnog ujaka koji sve nervira na porodičnom okupljanju.

 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android