Doživotna robija za serijskog ubicu
6. juni 2019
Najprije je sama brojka uznemirujuća i nepojmljiva: 100 mogućih ubistava! Najvjerojatnije ih je počinio medicinski radnik Niels Högel. Iza ove brojke kriju se sudbine muškaraca i žena koji su bili ozbiljno bolesni ili su se nadali brzom ozdravljenju. Riječ je o ljudima u dobi od 34 do 96 godina koji su svoje narušeno zdravlje povjerili bolničkom osoblju i čiji životni putevi su tamo iznenada okončani.
100 mogućih ubistava! Iza ovog broja su i članovi porodica koji su pretrpjeli brutalni udarac. Svi ubijeni su, prema procjeni iznesenoj u optužnici, žrtve najgoreg serijskog ubice u historiji Njemačke.
Ubica kao "Rambo-spasilac"
Između 2000. i 2005. Niels Högel je postao gospodar života i smrti. U bolnicama u Oldenburgu i Delmenhorstu u Donjoj Saksoniji, on pacijentima ubrizgava lijekove u dozama opasnim po život, kako bi ih oživio nakon zakazivanja njihovih kardiovaskularnih funkcija. To mu je donijelo slavu i imidž spasitelja. No, uvijek iznova zakazuju Högelsovi perfidni spasilački manevri - s fatalnim ishodom.
Uvijek se tokom reanimacija među prvima nalazio na licu mjesta i "potiskivao druge koji su zapravo bili zaduženi za to", prisjeća se na sudu umirovljeni njegovatelj, kako piše novinar lista "Bild". Mladi i neiskusni lijekari također su bili sretni zbog njegove spremnosti da pomogne. "Rambom-spasiocem" nazivaju ga njegove kolege koje ništa nisu sumnjale.
Danas (četvrtak 06.06.) je Okružni sud u Oldenburgu, nakon niza suđenja, donio konačnu presudu u ovom predmetu. Dobio je doživotnu kaznu zatvora, ako što j eočekivala većina onih koji su pratili suđenje. To je zahtijevalo i Državno tužilaštvo. Moguće puštanje Högelsa na uslovnu slobodu nakon 15 godina odslužene "doživotne" zatvorske kazne u tom slučaju izostaje. On je u zatvoru već više od deset godina.
Uhvaćen na djelu
Da je ovaj serijski ubica u junu 2005. otkriven, treba zahvaliti njegovateljima u Delmenhorstu, koji su ga uhvatili dok je manipulirao pumpu pacijenta na odjeljenju za intenzivnu njegu. Užas je tako napokon okončan nakon gotovo pet godina. U početku, istraga se odnosila samo na pokušaj ubistva, dok se kasnije govorilo o tri ubistva, a potom su se pojavili dodatni detalji i dokazi za druga ubistva. Högel se na sudu predstavlja kao susretljiv, naizgled kooperativan, te priznaje svoja djela. Međutim, samo u onoj mjeri u kojoj se ona mogu dokazati. Njemu će doživotna kazna prvi put biti izrečena u februaru 2015. godine.
Ali naknadne obdukcije i nalazi dobijeni nakon iz posmrtnih ostataka pacijenata otkrivaju istinski obim njegovih postupaka. U ovom četvrtom procesu, koji mediji opisuju kao "proces stoljeća", a koji pred Okružnim sudom u Oldenburgu traje od kraja oktobra 2018., Visoko državno tužilaštvo mu sada stavlja na teret 97 ubistava, a za još tri nedostaju dokazi. Posmrtni ostaci mnogih drugih potencijalnih žrtava ne mogu biti obducirani, jer su kremirani. Högel priznaje 43 djela, a drugih se ne može ili ne želi sjetiti, a pet slučajeva odbija priznati.
Reporter "Süddeutsche Zeitunga" koji je izvještavao sa suđenja primjećuje da Högel, na pitanja o pojedinačnim slučajevima iz optužnice za ubistva, lapidarno odgovara: "Ne sjećam se, ali ne mogu to isključiti". Högel je usputno govorio o ubijanju ljudi, kao da je riječ o testiranju, napisao je reporter njemačkog lista. Optuženi, kako se dalje navodi, nije izgovorio ni riječ "sažaljenja i kajanja, nego se čudio i divio postojećim mogućnostima."
Tražio uzbuđenje u hitnim slučajevima
"Kakva je osoba Högel? Koliko je poznato, on je imao sretno djetinjstvo, kasnije je vodio neprimjetan i uredan život. Ne postoje tragovi stresnih trauma. Pogled u Högelovu prošlost ne daje odgovor na to kako je došlo do monstruoznih serijskih ubistava. "Ni ja ne znam kada je došlo do te mutacije", rekao je Högel jednom prilikom tokom procesa. "Süddeutsche Zeitung" ga citira navodeći da je rekao da se ugledao na profesionalce na odjelu intenzivne njege, elitne njegovatelje, "koji su već izgubili svoju ljudskost".
Njega su na to naveli brojni individualni motivi, kaže psihijatar Karl Beine u razgovoru za DW. Ovaj šef odjela bolnice St. Marien u Hammu i profesor psihijatrije i psihoterapije na Univerzitetu Witten / Herdecke već 25 godina bavi se temom eutanazije odnosno ubijanja pacijenata u klinikama i staračkim domovima.
On pretpostavlja da je Högel najvjerovatnije na poseban način bio nesposoban da dugoročno podnosi teške patnje. "Nije mogao podnijeti pogled na umiruće,teško bolesne ljude, te se potom pretvorio u gospodara života i smrti", kaže Beine.
Sam Högel je uvijek govorio da je namjerno izazivao te hitne slučajeve, "jer je u konačnici želio briljirati, te je htio doživjeti uzbuđenje nakon uspješne reanimacije", dodaje Beine. To pokazuje da je "on krajnje narcisoidna osoba koja je u dobroj mjeri stabilnost za svoj nestabilni ego sticala priznanjem svojih kolega".
Pogled u ponor
Karl Beine također je opisao Högela kao brutalnu i otupjelu osobu sa značajnim nedostatkom empatije i suosjećanja. "Pretpostavljam da on do danas nema pojma o nezamislivoj patnji koju je nanio porodicama svojih žrtava", kaže šef odjela psihijatriju. To je kao ponor, "u kome se na kraju krajeva motivi ne mogu detaljno spoznati."
Kontekst istrage ubistava prevazilazi krivicu i psihičke strukture Högelove ličnosti. Uslijediće procesi i protiv osoblja klinike iz Oldenburga i Delmenhorsta. Treba ustanoviti zašto je Högel mogao toliko dugo ubijati i zašto su mehanizmi kontrole u toj mjeri zatajili.
Tako je Högel u Oldenburgu, nakon što su posumnjali u njega, bio izbačen iz službe na Intenzivnoj njezi. Ipak, dobio je dobre preporuke, pa je promijenio kliniku i potom ubio više od 60 drugih ljudi.
Zataškavanje nakon nagoviještenih sumnji
"Nisu uzimani u obzir ozbiljni znakovi ranih upozorenja ili ozbiljne sumnje, već su ignorirani ili su čak prikrivani", ističe Beine. To, dodaje on, nema nikakve veze s neuspjehom kontrolnih mehanizama, već sa tim "da se u prvi plan pokušala staviti dobrobit sopstvene bolnice i to iznad interesa pacijenata". Zbog toga je 100 ljudi izgubilo život.
U Okružnom sudu u Oldenburgu advokatica Gaby Lübben, kao jedna od 17 zastupnika porodica žrtava, oživljava ljude koji stoje iza tih slučajeva. Tokom emocionalnog pledoajea u procesu ona pokazuje fotografije ubijenih i priča o njihovim životima. Mnogim članovima porodica ubijenih teku suze.
Ona svoj govor završava riječima: "Nadam se da Vi, gospodine Högel, slike ovih ljudi nikada nećete zaboraviti." Mrtvi će naći svoj mir, nastavlja ona, "dok će Vas, gospodine Högel, dok starite iza zatvorenih vrata progoniti njihove duše." A Högel? Njega, čini se, to ne dotiče.