Došli da ostanu: Europa i njeni migranti | Politika | DW | 24.05.2019
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Politika

Došli da ostanu: Europa i njeni migranti

Europa bez migracija? To ne može postojati, kaže nam voditeljica muzeja migracija. Zasad je on tek virtualan, ali ima na tisuće priča o došljacima u Njemačku iz Turske, bivše Jugoslavije, Poljske, Italije...

Sandra Vacca navlači pamučne rukavice, penje se na malenu stolicu i otvara patentni zatvarač: iza cerade stoje table sa zanimanjima na turskom: automehaničar, varioc, radnik u pakovanju...(na naslovnoj fotografiji)

„To su originalni natpisi posrednika za radno mjesto u Istanbulu gdje su se tražili radnici za rad u Njemačkoj. Radnici su se regrutirali u njihovim domovinama i to su zanimanja koja su se tražila u Njemačkoj. Slao se i broj, dakle koliko se osoba traži za takvo radno mjesto", objašnjava nam završena muzejska stručnjakinja.

Vacca vodi projekt „Virtualni projekt migracija" pri Dokumentacijskom centru i muzeju o migraciji u Njemačku (DOMiD) u Kölnu. U tu svrhu su njeni suradnici vodili razgovore sa ljudima koji su došli ili koji su već bili u Njemačkoj. Priče su predstavljene digitalno, interaktivno i zanimljivo: korisnici mogu prolaziti kroz desetljeća i upustiti se u pojedine ljudske priče i sudbine. „Mi želimo nanovo ispričati povijest Njemačke, iz ugla onih koji su došli u ovu zemlju. Jer njihova iskustva su uglavnom ostala nepoznata. Svaka priča je važna. Svi ti predmeti koje imamo u skladištu, počev od lončića za kavu preko knjiga i audio-kazeta, pričaju priče o došljacima", kaže nam Sandra Vacca.

Köln DOMiD – Dokumentationszentrum und Museum über die Migration in Deutschland e.V. | Sandra Vacca (DW/R. Breuer)

Sandra Vacca - Dokumentacioni centar i muzej o migraciji u Njemačkoj

Ogledalo njemačkog društva

Izlošci su pažljivo spremljeni u skladištu u kutijama i zaštitnim folijama. Sakupljanje je počelo prije tridesetak godina kad su 1990. turski došljaci osnovali udrugu. U međuvremenu je sakupljeno oko 150 tisuća eksponata sada već iz gotovo svih zemalja svijeta odakle su ljudi nekako došli u Njemačku. „Često ljudi misle kako nemaju što ispričati. Ali onda razgovaramo sa njima, zajedno gledamo stare fotografije, nađemo predmete i onda počnu pripovijedati priču koja stoji iza njih. Često tek tada uopće primijete koliko je i njihov život zapravo bio važan, mnogoznačan i zanimljiv."

To su na primjer predmeti kao što je njihova putovnica gdje su dobili svoju prvu boravišnu i radnu dozvolu, školska svjedodžba njihovog djeteta na kojoj nema ocjena jer tko nije znao njemački, u prvom razredu nije dobio niti ocjene. To su priče o dolasku. Ali i o otporu njihovom dolasku: „Rasizam i odnos prema njemu je također nešto što nas zanima. Na primjer imamo i optužnicu i plakate prosvjednika koji su na suđenju neonacističkoj terorističkoj organizaciji tražili 'raspustite kompleks NSU', razgovore sa pogođenima i druge predmete koji svjedoče i o toj strani povijesti", kaže nam Vacca. Tako u staklenoj vitrini stoji i radio-aparat obitelji Genc koja je postala žrtva paljevine u Solingenu 1993. godine kada je pet osoba izgubilo život.

Depot Migrationsmuseum Verein Domid (DW/S. Dege)

Depo Muzeja migracija

Zvuk kuće i prije interneta

Sandra Vacca nam pokazuje i jedan od njenih najdražih predmeta: „To je audiokazeta jednog takozvanog 'djeteta iz kovčega'. To su bila djeca koja su odrastala kod bake, tete ili drugog člana obitelji nakon što su roditelji otišli na rad u Njemačku. Tada su onda slali poruke snimljene na kazetu, jedne godine je to bila jedna, onda dvije, tri, u nekom trenutku ih je bilo deset. Slali su si te audiokazete umjesto pisama da im čuju glas. Imamo kazetu gdje jedna djevojčica pjeva. To je samo jedna od mnogih veoma emocionalnih priča."

Pored nje stoji još jedan izložbeni primjerak: par „fokusera", boksačkih ručnih jastuka za vježbu. Njihova koža je istrošena i prepuna rupa. U muzej su stigli prije otprilike godinu dana, a poklonio ih je Boro Mrković. „Na tim fokuserima je vježbalo mnogo ljudi, bilo sa istoka, zapada ili juga, svi smo mi isti", priča nam Mrković. On se već mnogo godina bavi boksom i još 1975. je kao dijete „gastarbajtera" došao u Njemačku iz Bosne i Hercegovine. 1988. su se vratili u tadašnju Jugoslaviju da bi onda samo nekoliko godina kasnije počeo rat i 1993. se Mrković vratio u Njemačku – ovaj puta kao ratni izbjeglica.

Boro Markovic (DW/R. Breuer)

Boro Mrković, dijete sezonskih radnika, a onda ratna izbjeglica

Što mu je domovina?

Danas živi u jednom malom mjestu u blizini Kölna. Na pitanje što je sad njegova domovina, smije se i kaže: „FC Köln" i ponosno pokazuje na sebi majicu nogometnog kluba iz tog grada. U njegovom radu kao posrednik integracije udruge BIKUP (Internationale Gesellschaft für Bildung Kultur, Partizipation - Internacionalno društvo za obrazovanje, kulturu i participaciju) Mrković pokušava stvoriti mostove: kulturne, jezične i društvene. Samo tko ima takve mostove može funkcionirati integracija i mirni suživot, kako u Njemačkoj tako i u Europi.

I „fokuseri" Mrkovića se mogu vidjeti u virtualnom muzeju koji je pokrenut prije godinu dana. Od onda i Sandra Vacca obilazi čitavu Njemačku, projekt je predstavljen u 18 gradova. I njena osobna priča je nešto posebno: njeni roditelji su talijanski migranti, rođena je zapravo u Francuskoj, ali već deset godina živi u Njemačkoj. „Ja sam na neki način dijete Europe. Migracija je konstitutivni dio europske prošlosti, sadašnjosti i budućnosti i o tome moramo govoriti više i drugačije. Mnoga djeca migranata u drugom ili trećem naraštaju po prvi puta kroz ove izloške saznaju o priči njihovih djedova i baka, jer često se u tim obiteljima ne govori mnogo o prošlosti, o vlastitom iskustvu 'došljaka'. Zato je važno da tim razgovorima i predmetima prenesemo te priče i dalje." 

Köln DOMiD – Dokumentationszentrum und Museum über die Migration in Deutschland e.V. (DW/R. Breuer)

Sjećanja iz stare domovine

Njena velika želja jest jednog dana otvoriti „pravi" muzej. Izložaka ima već ionako dovoljno. Već se vode razgovori sa gradom Kölnom, a postoji i veliko zanimanje za takav muzej migracija. Velika je i njegova važnost. Do onda se on može razgledati na internetu (Virtualni muzej migracija).

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Preporuka redakcije