Djeca iz regiona priredila muzički spektakl u Srebrenici
4. august 2018
Djeca su nekoliko dana uvježbavala pjesme sa poznatim muzičkim stručnjacima da bi sinoć nastupila na zajedničkom koncertu u srebreničkom Kulturnom centru. Kamp je organizovala “Kuća dobrih tonova“ iz Srebrenice, uz finansijsku podršku “Fonda Otvoreno društvo BiH” i organizacije ”Bauern helfen Bauern".
Umjetnički direktor “Kuće dobrih tonova“ Ismar Porić, kaže da je ideja muzičkog kampa bila povezivanje mališana iz različitih krajeva BiH, Hrvatske i Srbije kroz umjetnost i kulturu:
"Cilj organizovanja ovog kampa jeste stvaranje uslova za upoznavanje, druženje i saradnju djece iz regiona i ostvarivanje interkulturalnog dijaloga u okviru pohađanja muzičkih radionica kao i stvaranje uslova za dalju saradnju ".
Nova poznanstva, prijateljstva i saradnja
Porić kaže da, osim što su marljivo vježbala, djeca su to vrijeme iskoristila za stvaranje novih poznanastava, druženje i zabavu. Njegove riječi potvrđuju i neki od učesnika. Mladi Armando iz Rovinja najprije je malo zbunjen kad ga pitamo za utiske, jer ne zna šta je to, ali brzo shvata da pitamo za dojmove i kaže:
"Upozno sam ljude iz susjednih zemalja, ljepo smo se družili i zajedno stvarali glazbu. Ljepo nam je bilo, ovo mi se dopalo i želim da se to nastavi i ubuduće”.
Marija iz Zagreba je takođe oduševljena duženjem u muzičkom kampu:
“Sviđa mi se jako što smo svi zajedno u tom kampu. Ima jako puno ljudi sa kojima se možemo družiti, upoznavati nove ljude, pričati s njima i razmjenjivat iskustva. Pogotovu mi je drago da sviramo zajedno, da uspijevamo u tome i svi smo složni, što mi se posebno sviđa”.
Nudžeima živi u Potočarima kod Srebrenice gdje su učesnici Music campa bili smješteni u internat centru humanitarne organizacije "Emaus”, dok su prostorije osnovne škole koristili za vježbu. Ona se posebno raduje novim prijateljstvima:
"Upoznala sam mnogo novih priajtelja sa kojima smo svirali i pjevali u više glasova. Posebno mi je zabavno, što su to djeca iz drugih država, pa smo pričali i o tome kako je njima tamo, kako oni žive”, kazala je Nudžeima.
Gordana Stamenković je dirigent hora Osnovne škole "Sveti Sava” iz Niša. Ona ne krije svoje oduševljenje prijemom i organizacijom u Srebrenici:
"Ja sam prosto očarana. Svi smo prepuni divnih utisaka, djeca i ja. U startu nismo očekivali da će organizacija svega ovoga biti na ovako visokom nivou. Sve ove dane komentarišemo baš to, kako je organizacija značajnog, ozbiljnog i velikog projekta u jednom ovako malom mjestu besprijekorna. Svaka čast ovim predivnim ljudima na čelu sa Ismarom, na sve su mislili, na svaki detalj od samog početka i ja prosto nemam riječi da izrazim svoje zadovoljstvo”, kaže Gordana Stamenković i nada se nastavku saradnje:
“Predivno je na ovakav jedinstven način povezati cijeli region, da se djeca apsolutno, predivno druže, sklapaju nova prijateljstva i ja se zaista nadam da će ovo opstati i da će se ponavljati svake godine u još većem broju”.
Na naša pitanje može li ovo biti poruka političarima u regiji koji ni oko čega ne mogu da se dogovore profesorka Stamenković kaže:
"Kako da ne, neka se ugledaju na nas, na muzičare i umjetnike uopšte, neka se ugledaju na ovu predivnu djecu i neka malo uče od nas”.
Učesnike je tokom rada kampa posjetio visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko, koji je iz Srebrenice poručio:
“Fantastično je baš to da su ovdje u Srebrenici došli mladi muzičari iz Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Mislim da su oni najbolji dokaz da se može živjeti zajedno, iako političari kažu suprotno”.
Na završnom koncertu je publiku u sali i učesnike koncerta pozdravio i Martin Pammer, ambasador Republike Austrije u BiH.
Djeca iz Srebrenice zajedno na koncertu sa Bečkim dječacima?
Mladi muzičari su imali priliku da rade sa svjetskim poznatim stručnjacima kao što je Gerald Wirth, predsjednik i umjetnički direktor jednog od svjetski najpoznatijih dječjih horova Bečki dječaci, koji je ujedno i dirigovao završnim koncertom u Kulturnom centru Srebrenica.
Gerald Wirth, za DW kaže: "Jako mi je drago što je sve ovo organizovano na vrhunskom nivou i sretan sam što se, pored tog umjetničkog aspekta, djeca smiju, šale i druže i što sam i ja dio toga. Ovo me raduje, posebno iz razloga što mislim da cijela Evropa ide u jednom pogrešnom smjeru, i veoma je bitno da se ovakva regionalana saradnja dešava, ne samo ovdje, već i na drugim mjestima, mada svaka ovakva poruka iz Srebrenice ima jednu posebnu težinu i drago mi je da se to baš ovdje dešava”, kaže Wirth.
Na pitanje šta misli o uspjesima koje niže dječiji hor iz Srebrenice, Wirth je kazao:
"Mi sve to radimo kroz muziku, neka djeca su više ili manje talentovana, ali ono što je ovdje važno je zajedništvo, da jedni druge podupiru kako bi imali što bolji zajednički rezultat na kraju. Meni je najvažnije to što sam vidio da se djeca druže. Zato ćemo raditi na tome da članove hora Bečkih dječaka jednog dana dovedemo ovdje i napravimo zajednički koncert u Srebrenici,” kazao je Gerald Wirth za DW.
“Kuća dobrih tonova” u Srebrenici je multietnički muzički projekat pomirenja i kreiranja boljeg suživota za djecu iz Srebrenice, Bratunca, Potočara i Skelana, koji okuplja više od 350 djece u dobi od dvije do 17 godina. Program se realizuje od 2012. godine i besplatan je za svu djecu. Za uspješan rad nižu se međunarodna prizanja.
Prva je glavna nagrada "Filipin anđeo" u Njemačkoj iz 2015. godine za kampanju "Kad se srca slože" koja je prikupljala sredstva za pomoć žrtvama velikih poplava tokom 2014. godine u BiH, Hrvatskoj i Srbiji, gdje su djeca prikupila 10.000 eura za obnovu poplavljenih škola u regiji.
Prestižna američka nagrada "Top achievement in music", koju dodjeljuje Global Music Award, uručena im je 2017. godine za pjesmu "Love People" koju je napravio dječiji hor "Kuća dobrih tonova" iz Srebrenice, zajedno sa 15 horova, 1.000 djece iz čitavog svijeta, čime je ova pjesme postala globalna dječija himna.
Savezno ministarstvo za Evropu, integraciju i vanjske poslove Republike Austrije ovoj organizaciji je nedavno dodijelilo nagradu za međukulturalno dostignuće (Intercultural Achievement Award 2018), koja se dodijeljuje za uspješne projekte iz oblasti interkulturalnog dijaloga, kako u Austriji, tako i na globalnom nivou.
„Kuća dobrih tonova" prerasla lokalne i bh. okvire
Na konstataciju da je ovo odavno prevazišlo lokalne pa i bh. okvire, Ismar Porić, prvi čovjek ove svojevrsne muzičke škole kaže:
"Sve je krenulo spontano od grupe entuzijasta koja je željela pokušati da nešto napravi u Srebrenici. Krenuli smo bez ikakvog plana i sredstava, sve je kasnije dolazilo samo po sebi, jer nama ništa nije teško, jednostavno volimo ovo što radimo. Ne prodajemo maglu i ne radimo 'donkihotovski' posao. Rezulati našeg rada govore umjesto nas. Mi u ‘Kući dobrih tonova’ sanjamo velike stvari, ali smo prizemni. Iza nas su veliki rad, ali i ambicije. U planu imamo da napravimo jedan regionalni ansanbl, odnosno hor i orkestar koji bi nastupao zajedno. Poslije Srebrenice, sljedeći nastup nam je 13.11. ove godine u velikoj dvorani Lisinski u Zagrebu, tako da ove regionalne saradnje polako kreću”, kaže Porić.
„Kuća dobrih tonova" je kuća pomirenja i kuća za sve ljude
"Bauern helfen Bauern” iz Salzburga finasijski podržava rad Kuće dobrih tonova a podržalo je i ovaj prvi regionalni muzički kamp. Predsjednica ove organizacije Doraja Eberle se slaže sa konstatacijom da je projekat muzičke škole odavno prerastao lokalne okvire Srebrenica i BiH i dodaje:
„Ponekad poželim da svi ti političari dođu ovdje, ne da govore, već da slušaju ovu djecu i vide to što oni rade. Nemam nimalo straha za BiH, nemam nimalo straha za Evropu, sve dok bude ove djece koju ćemo mi sebi uzimati za primjer“ kazala je Eberle.
Zgrada u kojoj radi Kuća dobrih tonova napravljena je u vrijeme austrugarske vladavine u BiH. Devastirana je tokom poslednjeg rata, pa ju je obnovila i uredila jedna njemačka humanitarna organizacija, koja je dugo vremena pomagala i djelovala u Srebrenici pod imenom Kuća povjerenja, a sada je to Kuća dobrih tonova.
„Kuća je napravljena u vrijeme Austro-Ugrarske. Mi iz Austrije smo sada tu i krug se na neki način zatvara. Za ovu kuću bi se moglo još imena dati, poput kuće nade, pomirenja itd. Za mene je bitno da nije samo naziv kuće u pitanju, već da mi to živimo. Mi živimo sa dobrim tonovima, sa nadom da će ovdje biti bolje. Ono što želimo je da ona bude dom za sve ljude. Tada će naš cilj biti ispunjen i mi se možemo povući" kazala je na kraju Doraja Eberle.