Desnica maršira Europom

U Mađarskoj je na nedjeljnim izborima (12.4.), desnim ekstremistima po prvi put uspio ulazak u parlament. U Francuskoj su desničari iz Nacionalnog fronta Jean-Marie le Pena na lokalnim izborima osvojili dodatne mandate a isto je za rukom pošlo i populističkoj i prema strancima izrazito neprijateljski raspoloženoj, Legi Nord u Italiji. I na sjeveru Europe, poput Nizozemske, gdje je kritičar islama Geert Wilders na vrhuncu omiljenosti, raste popularnost desnice. Koliko su europski birači skloni povjerovati populističkim sloganima koji na komplicirana pitanja daju naizgled jednostavne odgovore?

Ekstremizam različitih korijena

Europa sve više srasta zajedno. Šengenski prostor se prošle godine proširio do Islanda na jednoj pa sve do ukrajinske granice na drugoj strani. Prijelaz preko granica postao je stvar svakodnevnice, mnogi građani se stoga podjednako osjećaju i Europljanima i građanima svojih nacionalnih država. No usprkos tomu, desno-populističke stranke s izrazito neprijateljskim stavom prema svemu što je strano, doživljavaju renesansu. Ove stranke su u mnogim europskim državama posljednjih mjeseci požnjele značajne političke uspjehe.

Stručnjak za pitanja političkog ekstremizma Zapadnonjemačke Radiotelevizije Wolfgang Kapust razlikuje različito motivirane oblike desnog populizma u europskim zemljama. "U Skandinaviji smo imali desne populiste koji su borili protiv visokih poreza, u istočnoj Europi imamo nacionalno motivirane desničare koji od pada Berlinskog zida naovamo pokušavaju potaknuti nove nacionalne identitete. S druge strane nacionalno motivirani desničarski pokreti u Austriji i Francuskoj su opet drugačije prirode", smatra Kapust.

No ono što je desnopopulistima zajedničko je to da u doba krize pokušavaju strahove i nesigurnosti građana instrumentalizirati u svoje svrhe: "Desni populisti računaju s nezadovoljstvom svojih sljedbenika. Oni na komplicirane probleme reagiraju jednostavnim rješenjima. Gospodarska situacija, nezaposlenost i socijalna nesigurnost - za sve su im to krivi stranci ili neki drugi kojih bi se htjeli rješiti protjerivanjem ili na neki sličan način."

Izvan granica beznačajni

No, s obzirom na to da se ove snage uglavnom definiraju u svom sijanju mržnje prema svemu što je strano, one teško funkcioniraju izvan granica svojih zemalja i nisu u stanju svoje snage udružiti sa slično orijentiranim snagama u inozemstvu. To je vidljivo i u Europskom parlamentu: "I desni ekstremisiti i populisti imaju problema kad je u pitanju Europa. Oni se protiv nje bore, oni ne žele nadnacionalnu političku razinu kao što je to Europska unije. Oni žele Europu nacionalnih domovina, žele zadržati identitete pojedinih zemalja. Apsurd je taj da su se desni ekstremisti pokušali ujediniti u jedan zastunički klub u parlamentu ali im nije uspjelo jer su međusobne razlike jednostavno prevelike".

Desnopopulističke stranke često ostaju na razini protesnih pokreta nesposobnih za bilo kakav oblik političke suradnje s drugim strankama. Istodobno one svojim djelovanjem vrše pritisak na stranke desnog centra da ne gube iz vide birače desne orijentacije. To se, kako smatra Elisabeth Cadot, pri Deutsche Welleu specijalizirana za unutarnjopolitička pitanja u Francuskoj, pokazalo i na lokalnim izborima u Francuskoj sredinom feburara.

Tada su konzervativci izgubili mnogo glasova koji su otišli u desnoradikalni, ali i u tabor socijalista. "Za političke sage na rubu desnog spektra lokalni izbori su bili prilika kako bi Sarkozyju pokazali da su razočarani njegovom politikom. Na posljednjim izborima su svi mislili da su konzervativci Nacionalnom fronutu oduzeli toliko birača da se ova stranka nikada od toga neće oporaviti. Pogotovu zato jer Le Pen s 81 godina više i nije u cvijetu mladosti. No on je u izbornu utrku poslao svoju kćerku koja je mnoge razočarane Sarkozyjem vratila Nacionalnom frontu", kaže Cadot.

Tajna Berluskonijevog uspjeha

I dok manje i neetablirane ekstremističke stranke vrlo brzo nestaju s političke pozornice, često u vrtlogu raznih financijskih i korupcijskih skandala, dotle većim i umjerenijim narodnim strankama uspijeva bez problema prebroditi sve skandale i skandalčiće. Izvrstan primjer za to je i talijanski premijer Silvio Berlusconi koji je usprkos brojnima aferama sve popuraniji a to je pokazao i najnovijim uspjehom na nedavnim lokalnim izborima. Stefan Köppl, stručnjak za Italiju pri Akedemiji za političku naobrazbu u Tutzingu, tajnu Berlusconijevog uspjeha prije svega vidi u uspješnom koaliranju s ostalim talijanskim desnim populistima. "Berlusconijeva stranka je ustvari loše prošla na izborima. No pobijedili nisu njegovi protivnici nego njegovi partneri poput Sjeverne lige. K tomu dolazi da Berlusconijevi sljedbenici već desetljećima znaju za njegove afere, skandale, ispade...Tko mu je to oprostio tada oprašta mu i danas", smatra Köppl.

Posebnu poziciju u desnopolitičkom spektru zauzimaju kritičari islama. Najistaknutiji predstavnik ovog smjera je nizozemski političar Geert Wilders koji se međutim svjesno ograđuje od antisemittizma i svih desnih stereotipova. On se prikazuje kao pravi demokrat no, kako smatra Kapust, to ga ne čini drugačijim od ostalih desnih snaga u Europi. "Razvoj u Nizozemskoj je usko povezan sa zabranom minareta u Švicarskoj i sličnim pokretima i u Njemačkoj. Stručnjaci govore o anti islamskom rasizmu jer se njime ciljano širi strah te se stvaraju neprijeteljske slike", zaključuje Kapust.

Autor: Fabian Schmidt/N. Kreizer

Odg. urednik: Zorica Ilić