Demokratija Hambaškog dvorca
27. august 2010Šta? Ovdje se dogodila revolucija? U ovom idiličnom brdovitom okruženju, sa malim puteljcima za šetnje? Među zelenim vinogradima, u selima sa crvenim krovovima na kućicama? No zaista: "Gore, gore do dvorca!" glasila je 1832. parola onih koji su ustali protiv cenzure novina, političkih represalija i uskraćenih građanskih prava. Popeli su se na brdo, bilo pješke, bilo na konjima, i zatekli - ruševinu. Tvrđava koja danas nosi ime Hambaški dvorac bila je žrtva ratova u 17. stoljeću, te je nakon dolaska ustanika pružila sasvim sažaljivu sliku.
Revolucionarni zemljoradnici i građani
Ali, to nije omelo 30.000 hrabrih boraca: vinogradari i zemljoradnici, obični građani i studenti, novinari i pravnici - svi oni su tog dana došli u Hambah, i to ne samo iz neposredne okoline.
Poglavari su do posljednjeg momenta pokušavali da spriječe feštu, no uprkos brojnim preprekama, došli su ljudi iz Stralsunda, Minhena ili Frankfurta. Najduži put prevalili su Poljaci i Francuzi, koji su se revolucionarima pridružili kao podrška.
Posmatranje demokratije
Danas se do dvorca, koji već odavno važi za kameni simbol demokratije, udobno može dospjeti automobilom ili pješke. A posjetitelji su uvijek dobrodošli. "Mi sad idemo razgledati demokratiju", energično kaže stariji gospodin na putu prema gore. Nekoliko prolaznika maglovito se prisjeća davne nastave iz historije. Neki skup se tamo dogodio - ali koji? Krajnje je dakle vrijeme za posjetu obližnjem muzeju. U 2009. godini preko 86.000 posjetitelja je pogledalo izložbu.
Upraviteljica dvorca Ulrike Dittrich prati nas kroz impozantne prostorije i skreće pažnju na izblijedjelu zastavu, koja stoji u jednoj staklenoj vitrini: "Naša zastava - tad na fešti postavljena je na toranj. Ona predstavlja prilično snažan simbol. Ujedinjenje i preporod Njemačke su se tad tražili, a upravo to je vidljivo na zastavi. i naravno naše boje - crna, crvena, zlatna."
Tamo gdje su danas smješteni otmjeni bistro i raskošna sala, 1832. sve se odvijalo malo grublje. Bila je to revolucija u obliku velike narodne fešte: pored rasprava o politici i demokratiji, htjelo se naravno i jesti i piti. Prodavalo se domaće vino, karuseli su se vrtjeli i svuda se čula muzika. Žene su, što je bilo prilično neobično za to doba, izričito pozvane da sudjeluju. Čak i u politici. Kada su im muževi uhapšeni ili pak osuđeni na novčane kazne, supruge su same morale zarađivati za život svojih porodica, te uz to i zatvorenim članovima pružiti kako materijalnu, tako i duhovnu podršku u vidu utješnih pisama.
Na sljedećoj stranici: O kostimima, značkama i dobrodošlici
Kostimi i značke
O svemu tome svjedoči izložba, sa mnogo zabavnih interaktivnih elemenata, kojima je prvenstveno cilj privući što veći broj mladih posjetitelja. "Želimo naročito mladima staviti do znanja kako se demokratija ne podrazumijeva. Ona je izborena, a i dalje se svaki dan mora za nju boriti i živjeti je", kaže Ulrike Dittrich.
Posebna zanimljivost je što posjetitelji mogu pratiti razna razdoblja u biografijama pet primjernih likova tog razdoblja, na primjer vinogradarske kćerke Anne. Autentični kostimi stoje na raspolaganju za probanje. Stanice za slušanje uz to, muzikom i pričama, daju dodatne informacije. Oni najvještiji mogu i sami sebi napraviti crno-crveno-zlatne značke, koje su tada bile znak revolucionara.
Djeca dobrodošla
Program Hambaškog dvorca pripremljen je i za najmlađe goste. Postoje specijalne ture primijenjene samo za djecu i zanimljive radionice, no sve to zahtijeva dosta ulaganja: "Kulturna fondacija njemačke savezne države Rajnland Falz na raspolaganje je stavila prilično veliku sumu za finansiranje dolaska školskih razreda ovamo. To znači da je posjeta sa katalogom za prijavljene razrede besplatna, a obično im čak platimo dio putnih troškova", objašnjava Ulrike Dittrich. Možda se u sklopu tog programa jednom vrati i mali dječak, kojeg posmatramo tog dana kako se, malo bez daha, sa roditeljima penje do dvorca. Šta se zapravo nekada davno zbilo na ovom mjestu on još ne zna tačno: "Hmm, mislim da su tu bili svi predsjednici. Kurt Beck na primjer. A 1984. godine bila je i ona velika tura sa Georgeom Bushom."
Autor: Cornelia Rabitz / Azra Avdagić
Odg. urednik: Svetozar Savić