Dani haosa
10. juli 2018
Ostavku je najprije podnio ministar za Bregzit Dejvid Džons, a zatim i ministar spoljnih poslova i vodeći zagovornik Bregzita, Boris Džonson. Oni su osujetili pokušaj Tereze Mej da svoj kabinet povede ka mekšem izlazu iz EU.
Koordinisane ostavke dvojice najžešćih ideologa Bregzita, vladu Tereze Mej vode u haos i ruše nade EU da bi narednih sedmica konačno mogli da počnu konkretni razgovori o ugovoru o raskidu i budućim odnosima.
Bregzit rađa haos
Još prošlog petka, Tereza Mej je pokušala svojevrsnom akcijom prepada da primora svoj posvađani kabinet na jedinstvo. Ali ona se, kao što se ispostavilo, pokazala kao potpuno pogrešna. Britanski konzervativci duboko su podijeljeni kada se radi o tome koliko bi uopšte sa Evropom nakon Bregzita još trebalo imati posla.
Tvrdolinijaši, nisu spremni na kompromise, dok umjereni poslanici u Donjem domu parlamenta smatraju da je tvrd Bregzit o kojem sanja druga strana – sulud. Preko tog ponora nema mosta. Premijerka se drži na vlasti, ali je neizvjesno da li će preživjeti glasanje o povjerenju. Sve što je štiti jeste saznanje da trenutno njen težak posao niko ne može da obavlja bolje od nje same.
S druge strane, radikalnim zagovornicima Bregzita nedostaje podrška u parlamentu. Džejkob Ris-Mog, koji se uvijek iznova vraća u igru, nije u stanju da okupi većinu. Situacija djeluje kao propala i beznadežna. Vlada haos, a burne scene u Donjem domu parlamenta ne vode ka stvaranja povjerenja.
Bregzit, kao i konzervativna stranka, cijepaju Veliku Britaniju i truju političko sučeljavanje. Evropska unija već mjesecima moli britansku vladu da ne pregovora sama sa sobom, već sa Briselom. Ali umjesto da bude bolje, sve je gore.
Prijedlozi Mejeve su tek početak
I pored svega, Tereza Mej smatra da njeni prijedlozi o blažem Bregzitu pokazuju rezultate. Ali njeni prijedlozi koji su na stolu služe isključivo britanskim interesima. Zato bi u najboljem slučaju mogli da budu tek osnova za dalje pregovore.
Ta šarena mješavina, koja se sastoji od malo carinske unije i djelića zajedničkog tržišta – po britanskom ukusu, u toj formi nije prihvatljiva za EU. Potrebni su dalji kompromisi i detaljni pregovori, kako bi iz njih proizišlo prihvatljivo rješenje i za evropsku stranu. Čak i da Tereza Mej preživi aktuelnu borbu sa svojim domaćim tvrdolinijašima, u novom problemu bi mogla da se nađe kasnije, ukoliko Brisel ne bude želio da joj da ono što želi.
Neprestane trzavice u britanskoj vladi za EU su suvišno i nepoželjno odvraćanje od problema. Trenutno, naime, ima važnijih stvari kojima se treba baviti, od vike različitih Bregzit-grupa. Prijeteći NATO samit sa Trampom, kao i njegov, ništa manje opasan, sastanak sa Putinom, spor u vezi izbjegličke politike i jačanje populista u Poljskoj, Italiji i Austriji, zapravo zahtijevaju svu pažnju i političku snagu velikih zemalja-članica EU.
Mjesečarenje
Umjesto toga snaga i vrijeme se traće na razgovore o Bregzitu koji se vrte u krug. Djeluje kao da tvrdi zagovornici Bregzita u Velikoj Britaniji ne shvataju situaciju u svijetu i da svojom nemilosrdnom precijenjenošću vjeruju da su u stanju sami da izađu na kraj sa svim tim izazovima.
Ali sve dok vlada u Londonu jednom zauvijek ne razjasni ko vodi glavnu riječ kada je Bregzit u pitanju i ko u Briselu zastupa većinu, pregovore je besmisleno nastaviti. Diplomate EU primorane su da čekaju dok se u Velikoj Britaniji ne završi bitka za moć. I ako ne budu imali sreće, već dogovoreni dijelovi ugovora o raskidu mogli bi da se izjalove.
Ali ako sada na vlast dođe jedan od pravih ideologa Bregzita, Evropa može da se oprosti od nada za postizanje praktičnog rješenja. Oni žude za tim da EU odlučno napuste bez ikakvih dogovora. Izgleda kao da u Velikoj Britaniji dijelovi vladajuće stranke mjesečareći idu ka ponoru. I kao da niko u EU nije u stanju da spriječi taj pad.