Daleko od očiju, daleko od mozga

Da ljubav golubova i pošte nije prestala s napretkom tehnike dokaz je sjeverna fasada zgrade Društva sa ograničenom odgovornošću "JP BH Pošta" u sarajevskom naselju Dolac Malta. Sa mnogo strpljenja i predanosti generacije potomaka nekadašnjih pismonoša optočile su stakleni zid biološkim srebrom čiji masnjikavi sjaj baca romantični odsjaj na rijetke večernje šetače.

Novac nije problem

Nema drugog objašnjenja, osim estetskog, da nikome u javnom preduzeću, očito već godinama, ne smeta zasran svjetlarnik. Da osjeća bilo šta drugo dok se penje uz stepenice i gleda u vedro nebo svoje karijere kroz skoren film golubijih govana, menadžment Pošte valjda bi do sada proveo neki otvoreni ili pregovarački postupak, bez objave obavještenja, ili neki konkurentski sporazum, pa zašto ne i direktni. Kad ih je u 2019. bilo (direktnih) 785, mogao je i 786-i.

Možda bi studenti, njih 19 sa satnicom pet maraka, preko Studentskog servisa i uz njegovu proviziju od 7%, oribali te stalaktite u nastajanju, samo da im je neko takvu praksu ponudio. Možda bi, osim ako novim pravilnikom o radu i sistematizacijom radnih mjesta to nije predviđeno, i spremači/ce Pošte, u radnom vremenu, izašli s četkama, spužvama, špahtlama i dlijetima... Jedino što nije možda jeste da novac nije problem. Pošta je u 2019. u prometu robama i uslugama ukupne vrijednosti 95 miliona ostvarila čistu dobit od 4.310.900 KM.

Zahvaljujući takvom poslovanju, najviša plaća u Društvu bila je 6.122 KM, podijeljen je regres u iznosu 600 KM po radniku, a i članovi nadzornog odbora, njih sedam, podijelili su između sebe skoro sto hiljada (97.809). Na reprezentaciju je otišlo 178.000, pa će se svako sit i napojen i na toj sisi složiti da se mogla naći i koja hiljada za razgovnjavanje fasade.

Cifarski podaci

Razumljivo je zašto se od 101 miliona, koliko Pošta drži novca na oročenju kod više banaka "radi disperzije rizika", nije moglo uzeti ni marke za prosvjetljenje zgrade, jer bi prihod po osnovu kamata – 2.319.522 KM – onda bio manji.

Ali je malo manje razumljivo zašto već dvadeset godina čelni ljudi Pošte, plaćeni cca 6.000 KM mjesečno, ne potražuju nazad 40 miliona koje su 2000. godine posudili Autocestama za gradnju dionice autoputa Jošanica – Podlugovi.

Svi su ovi cifarski podaci preuzeti iz Izvještaja o finansijskoj reviziji Društva sa ograničenom odgovornošću "JP BH Pošta" Ureda za reviziju institucija u Federaciji BiH. U tom izvještaju piše, također, da 2019. godine u Pošti još ništa nije učinjeno po preporuci Ureda iz 2013. godine, da se donese akt o načinu raspolaganja, korištenju i dodjeli stanova.

"Prema izvještaju nadležne službe", stoji u toj davnoj preporuci, "Društvo raspolaže sa značajnim brojem stambenih jedinica u vlasništvu, obzirom da je u prethodnom periodu izvršilo njihov povrat. Samo na području Kantona Sarajevo ima 17 stanova za koje posjeduje pravosnažno rješenje o vraćanju u posjed, stanovi su prazni i zaključani i vode se u evidenciji Generalne direkcije. Jedan stan je proglašen službenim, za 6 stanova Društvo posjeduje akt o vraćanju u posjed, ali su u istima korisnici po različitim osnovama (alternativni smještaj ili akt o dodjeli od strane ranijeg preduzeća, PTT saobraćaja), a za 6 stanova postupci povrata su u toku. I u ostalim centrima izvršen je povrat 13 stanova, dok za 7 stanova postupak povrata još uvijek nije okončan."

Evo, da je barem jedan od tih stanova iz evidencije direkcije iznajmila, Pošta bi skuckala neku crkavicu za odgovnjavanje svoje nekretnine na Malti. Ali, opet, kako bi to uradila, kad su svi ti stanovi pravnoaktovski nevidljivi?

Revizorski izvještaji i preporuke u njima ne obavezuju upravu Pošte ni na šta. Ona polaže račune stopostotnom vlasniku, tj. Federaciji. Parlament se ne mora baviti zasranim staklenim zidovima javnih preduzeća, ali bi propustima u njihovom poslovanju, na štetu vlastitih prihoda, trebao.

Što uglavnom ne čini, jer su u njemu zasjeli golubovi.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android