„Da sam ja NATO, bio bih veoma zabrinut“

Ministri odbrana članica NATO-a raspravljaju u Briselu o povećanim vojnim kapacitetima kojima sada raspolažu. No vjerovatno će pričati i o nečem drugom, što se ne nalazi na zvaničnoj agendi dvodnevnog sastanka. O tome, naime, da uprkos demonstracijama „solidarnosti“ među članicama NATO-a, u javnosti opada razumijevanje za poteze te vojne alijanse. Takozvani public support uporno izostaje, posebno kada se radi o razmještanju trupa u istočne članice Alijanse.

Nova anketa Istraživačkog centra Pew pokazala je da više od polovine Francuza, Nijemaca i Italijana ne podržava upotrebu vojne sile u hipotetičkom sukobu sa Rusijom. Pri tome, peti član ugovora o NATO-u zahtijeva da sve članice Alijanse vojno pomognu onoj koja bi bila napadnuta. Do sada se samo jedna zemlja pozvala na taj član – i to SAD poslije terorističkih napada 11. septembra. Razvoj krize u Ukrajini stavlja peti član na vrh jezika mnogih političara u Poljskoj ili na Baltiku.

No, uprkos tome, za bilo kakav vojni sukob ne postoji javna podrška. „Da sam ja NATO, bio bih veoma zabrinut“, slikovito kaže Brus Stouks, direktor u vašingtonskom Istraživačkom centru Pew. Stouks kaže da mu je više evropskih i američkih zvaničnika reklo da nisu ni očekivali bolje rezultate ispitivanja javnog mnjenja o podršci strategiji NATO-a. Jedan zvaničnik, dodaje Stouks, nadao se da tako nepovoljni rezultati po „solidarnost u Alijansi“ neće biti objavljeni.

Zabrinuti pukovnik

Jedan njemački oficir nije krio svoje razočaranje. Upravo se bio vratio iz Poljske gdje je, sa stotinama drugih vojnika, razrađivao nove kapacitete NATO-a za brzo dejstvovanje, kada je saznao da čak 58 odsto njegovih sunarodnika ne bi podržalo da Nijemci idu u rat u slučaju da Rusija napadne recimo Letoniju ili neku drugu članicu NATO-a.

No slaba podrška među njemačkim građanima nije neko iznenađenje, s obzirom na ratnu istoriju te zemlje. Veće je iznenađenje da tek 47 odsto Francuza podržava vojnu solidarnost sa drugim članicama NATO-a, dok je u Italiji ta podrška tek 40 procenata. U Španiji je javno mnjenje podijeljeno. Njemački pukovnik sa kojim smo razgovarali ima samo jedno objašnjenje: mnogi od 11.000 ljudi koji su učestvovali u anketi nisu razumjeli kakve su današnje potrebe evropske bezbjednosti. A to zabrinjava, kaže pukovnik, jer zakoni u Njemačkoj i brojnim drugim zemljama zahtijevaju da parlamenti konačno odobre slanje vojnika.

Ispitivanje dolazi baš dok NATO demonstrira svoju novoformiranu udarnu pesnicu (na engleskom: spearhead), odnosno trupe koje bi u roku od dan ili dva mogle da budu borbeno gotove na spoljnim (čitaj: istočnim) granicama NATO-a. Obilazeći vojne vježbe u Poljskoj i na Baltiku, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao je da se radi o „snažnom izražavanju obaveze saveznika da štite jedni druge“ što je „osnovni zadatak NATO-a“. Ako nije bilo dovoljno jasno, Stoltenberg je ponovio i musketarskim rječnikom: „Svi za jednog, jedan za sve.“

Građani griješe?

Poljski ministar odbrane Tomaš Simonijak nije bio tako ubijeđen. Stojeći pored Stoltenberga, Poljak je rekao da rezultate ankete Centra Pew treba shvatiti veoma ozbiljno. Dodao je da političari i mediji treba da objasne javnosti da je „prošlo mirno razdoblje poslije Drugog svjetskog rata“, navodeći kao prijetnje i Islamsku državu i bezbjednosne izazove na sjeveru Afrike. „Ne možemo odbraniti evropski način života ukoliko ne uradimo više. A to uključuje i spremnost da se žrtvujemo za saveznike, i mislim da je naš zadatak da ubijedimo javnost da bude spremna da uradi više prije nego što bude prekasno.“

Da su građani u zabludi, a političari u pravu te, eto, samo malo više treba da objasne svoje dobre namjere – u to vjeruje i Jerg Forbrig berlinski saradnik Njemačkog maršalovog fonda. „Političari moraju bolje da objasne i odluče kakve će odgovore ponuditi na nove prijetnje. Većina ljudi smatra da pod član pet potpada samo vojni sukob, ali nije jasno da li recimo hakerski napadi ili hibridno vođenje rata spadaju pod član pet.“

I Brus Stouks dodaje da su brojke iz istraživanja možda razočarale prvake NATO-a, ali da sada bar mogu da razmisle šta se može uraditi kako bi se podstakla „javna svijest“.