Da li je okončana afera sa Libijom?

Jedna od nepoznanica je ko je bio ključna osoba u pronalažanju rešenja ili odakle je stigao novac, plaćen roditeljima, čija su djeca umrla od side.

Važno je i kako se postaviti u budućnosti prema ovakvim problemima. “Niko nas neće ucenjivati”, često se čuje iz usta političara, kada je reč o otmicama u Avganistanu ili Iraku. Ali Nemačka je u slučaju Libije, dozvolila da je ucjenjuju. Bitna razlika: Libija je, za razliku od Nemačke, bogata naftom i prirodnim gasom. Kako bi uz pomoć Libije zadovoljio sopstvenu potrebu za energentima, Zapad je, od Brisela preko Vašingtona, spreman da zaboravi i oprosti. To su u biti dobre osobine, ali ne ako su povezane sa sebičnim interesima.

Pod ovakvim okolnostima je Libiji omogućen povratak u Medjunarodnu zajednicu, a da Tripoli ništa bitnije nije promenio. Libija je platila odštetu za žrtve nesreće iznad Lokerbija i otkupninu za oslobadjenje nemačkih talaca. Sve je to ovu sjevernoafričku zemlju ponovo učinilo prihvatljivim partnerom u zapadnim prijestonicama.

Medutim, to što je Libija još uvek neslobodna zemlja, čini se da nikog ne interesuje. U njoj se ne poštuju ljudska prava i sloboda mišljenja. Ali zašto bi to nekome trebalo da smeta u ovoj zemlji kada se ignoriše u mnogim drugim državama.

Novac koji je isplaćen porodicama djece zaražene HIV virusom, verovatno dolazi više iz libijskog nego iz evropskog džepa. Ali , ovaj novac treba da odvrati od odgovornosti Libijske države za bombu u avionu, koji je pao iznad Lokerbija ili za druge akcije Gadafijeve tajne službe. Medjutim trebalo bi se duboko zamisliti nad posljedicama takve politike.

Peter Philipp