Džeko - ambasador

Centarfor novog prvaka Njemačke Wolfsburga, Edin Džeko je ličnost o kojoj se priča od subote popodne. „Sport studio“ na drugom programu njemačke televizije (ZDF), najgledanije sportske emisije subotom uveče, završio je emisiju scenom pobjedničkog „kasa“ preko čitavog stadiona sa pobjedničkom „tacnom“, koju ovdje zovu „majsteršale“ (Meisterschale) umotanog u bosansko-hercegovačku zastavu! Nema TV kanala ili novine, koja nije bar nešto napisala o ovom bosanskom momku iz Briješća, sarajevskog predgrađa, koji je sezonu završio sa 26 postignutih golova, dva manje od golgetera Bundeslige i suigrača Grafita(28 golova). Prije odlučne i posljednje utakmice protiv Werdera (Wolfsburg-Werder 5:1) njemački listovi su naširoko pisali o igračima prvaka Wolfsburga i njegovim karakteristikama i posebnostima iz života. Džeko je dijete odraslo u Sarajevu. Djetinjstvo je proveo u opkoljenom gradu, igrajući fudbal između granatiranja i snajperske vatre. Jednom je majka imala neki loš predznak i nije ga pustila da izađe na fudbalsko igralište. Toga dana granata je pala na igralište i mnogi Edinovi vršnjaci su poginuli napisao je „Bild“.

Mnogi su Nijemci prepoznali svoje neveselo djetinjstvo, pa im je ovaj mladić, koji je fudbalski odrastao na Grbavici, postao još bliži i miliji. Napisao sam Džeki i Misimoviću SMS poruku-čestiku u ime redakcije i u svoje lično ime. Mnogo puta su se odazvali našem Bosanskom programu DW, kada smo pisali o Bundesligi.

No, još nešto lično vezalo me za Džeku, pa sam uz čestitku dopisao da uvijek mora da ima na umu kako je fudbalski gen naslijedio od svoga oca Midhata , koji je „u raji kraj škole u Briješću“ igrao dobro „na male“ i slovio kao dobar tehničar. „Mito“, kako smo ga zvali bio je povučen i skroman (autor ovih redova odrastao je u Briješću i na Grbavici) i tek je u poodmaklim fudbalskim godinama igrao aktivno u novoformiranom timu Dobrinje. No, „fudbalski gen“ je naslijedio Edin. „Kicker“(25.05.) u najnovijem broju piše naširoko o Džeki i nagovještava da Wolfsburg čini sve napore kako bi produžio ugovor sa Džekom do 2013. godine. Izgledi su veoma dobri, uprkos ponuda velikih evropskih klubova: AC Milana, Arsenala, Čelzija i Mančester Junajteda. Njegova godišnja plata bi trebala biti mnogo veća, oko četiri miliona eura, koliko ima italijanski reprezentativac Barzagli. Sjetih se da je u Briješću bilo dobrih fudbalera, iako fudbalskog kluba nikad nije bilo (samo rukometni). Na livadama i igralištima prve korake je napravio bivši igrač „Željezničara“ iz vremena trenera Ivice Osima Mirsad Baljić, reprezentativac i danas „Švicarac“ u Sionu. Slično je sa njegovim rodjakom Elvirom BAljićem, kojeg je na noge podigao Nenad Starovlah u Želji, neposredno prijera rata. U Briješću je za loptom trčao i bacao se poznati italijanski menadžer Silvano Martina, koji je ovdje rođen, a potom kao dječak (13 godina) otišao u Italiju. 17 godina je, potom, branio gol Intera, Varezea, Đenove, Lacija, AC Torina.

Danas je Silvano menadžer golmana Bufona i upravo odgovara na pitanja Bajerna o njegovoj cijeni, piše „Kicker“! Martina je i Nemanju Vidića odveo u Mančester Junajted, prepoznao ga i znao njegov jezik. Čujemo se redovno telefonom ( drugari iz djetinjstva) pa mi je Silvano Martina upravo saopštio: “Ovdje u Italiji svi pričaju o Džeki“! Bilo mi je drago. Dječak iz malog Briješća i Dobrinje i jedne male napaćene zemlje postao je odjednom zanimljiv cijeloj Njemačkoj i fudbalskoj Evropi. Tako je bilo jesenas sa Vedadom Ibiševićem (do povrede zimus).

Tako je ovog proljeća sa Džekom. Obojica su „djeca rata iz Bosne“ pisale su novine u brojnim reportažama. Obojica su postali veliki. I obojica koriste svaku priliku da prezentuju svoju zemlju. Nijemcima je to simpatično. Mnogi su kao djeca, nakon rata i u vrijeme Staljinove blokade Berlina, gladni i u ruševinama gledali kako saveznički avioni bacaju paketiće sa slatkišima i trčali da ih dohvate. Džekin i Ibiševićev „paketić“ je fudbalska lopta, koju najčešće „iz zraka odmah sprovode u protivničku mrežu“!

Autor: Zdravko Lipovac

Odg. urednik: Jasmina Rose