Crna strana američkog tržišta rada
7. decembar 2014Alicia Hannah je 26-to godišnja djevojka odrasla u socijalnim stanovima u Brooklynu u New Yorku. Kada se radi o poslu, Hannah kaže da nije birljiva. Ipak, ima poteškoća u pronalasku posla.
„Da bi dobili posao u New Yorku, nije dovoljna završena srednja škola. Potrebno je da ste završili fakultet ili da ste izučili zanat“, kaže Hannah koja je bez posla već godinu dana. Ona dodaje da se možda situacija poboljšala za one koji su završili fakultet, ali ne i za ljude poput nje.
Sumnja u zvanične podatke
Ovakve izjave ne uklapaju se u zvanične podatke o broju nezaposlenih. Naime, u oktobru 2014. godine je broj nezaposlenih prvi put nakon finansijske krize 2008. godine iznosio ispod šest posto. U novembru čak 5,8 posto.
Jedan od razloga je kvalitet posla. „Broj slabo plaćenih poslova se povećao, kaže Michelle Holder, ekonomista na „John Jay College of Criminal Justice“ u New Yorku.
„Predsjednik Obama govori da smo radna mjesta koja su bila zatvorena, ponovo otvorili. Međutim, problem je što je veliki broj tih poslova, u restoranima naprimjer, veoma loše plaćen. Kvalitativno to nije isti posao koji smo imali ranije“, kaže Holderova.
Obeshrabreni radnici
Da bi se bolje razumjeli razlozi, potrebno je zaviriti iza kulisa. Za razliku od Njemačke, u SAD ne postoji određen vremenski rok za prijavljivanje nezaposlenih. Kako bi došlo do statističkih podataka o stopi nezaposlenosti, američko ministarstvo za rad vrši telefonsku anketu u kojoj učestvuje oko 60.000 domaćinstava. Na osnovu tih podataka ministarstvo objavljuje šest različitih podataka o zaposlenosti, među kojim je i stopa nezaposlenosti.
Podatkom o stopi nezaposlenosti su obuhvaćene samo osobe koje su bez posla i koje aktivno traže posao ili ga žele naći. U podacima se ne navode osobe za koje se zvanično navodi da „nisu dio radno sposobnog stanovništva“, kao što su naprimjer „obeshrabreni radnici“. To su osobe koje uopšte ne traže posao jer vjeruju da za njih ionako nema posla.
Prepuni američki zatvori
Za mnoge te osobe je vojska dobro rješenje. „SAD imaju najveću vojsku na svijetu. Vojska u svoje redove prima osobe koji bi inače bile nezaposlene“, kaže Geert Dhond, ekonomista na „John Jay College“.
Ovaj stručnjak kaže da je fenomen, koji je vrijedan pomena, i informacija da SAD imaju veoma veliki broj zatvorenika. „Zatvorenici također nisu obuhvaćeni podacima o stopi nezaposlenosti iako su ustvari bez posla. Zbog toga su navodi o stopi nezaposlenosti problematični“, kaže Dhondt.
Sociolog Saskia Sassen, koja radi kao profesor na „Columbia University“ u New Yorku, u intervjuu za DW je izjavila da u SAD ima muškaraca, prije svega Afroamerikanaca, starosne dobi između 33 i 35 godina, koji nikada u svom životu nisu imali posao. „Oni se teško mogu okarakterisati kao dugoročne nezaposlene osobe. Oni nisu uključeni u tržište rada. Postoji vjerovatnoća da oni nikada ne nađu posao“, kaže Sassen.
Američki san
Bez obzira na sve i dalje živi san o socijalnom napretku. Za to je najbolji primjer kurs koji organizuje "Brooklyn Workforce Innovations" na kojem se osobe, koje žive u socijalnim stanovima, obučavaju za poslove kućnog majstora. „Moja motivacija je moj sin“, kaže Radell Felton, jedan od polaznika kursa. Felton je kao i Hannah odrastao u jednom od socijalnih stanova u Brooklynu, četvrti u kojoj i dalje živi. „Želim zaraditi dovoljno novca kako bih mogao sam ishranjivati svoju porodicu“, kaže Radell Felton.