Crkveni motivi - inspiracija banjalučke umjetnice

Mlada umjetnica, slikarka Irma Markulin se u svojim radovima bavi ljudskim tijelom. Inspiraciju crpi, kaže, iz društvene, političke i porodične istorije. Odrastala je uz crkvu i strogi katolički odgoj između dva vremena, socijalizma i nacionalizma. Tako i njena posljednja postavka slika, koja ostaje u vlasništvu jedne berlinske evangelističke crkve nosi naziv “Adam i Eva, Eva i Adam”. U fokusu Irminih radova su likovi Adama i Eve koji su nastali na osnovu Direrove slike iz 1560. godine. Tu su i četiri slike njenih prijatelja koji takođe simbolizuju Adama i Evu, ali na moderan način.

“Sada kada se događa puno toga u crkvi, kada mnogo ljudi možda i sumnja u neke vrijednosti, ja sam zamislila da bi možda bilo dobro ovu temu, Adama i Evu, predstaviti kao mlade ljude, kao ljude koji su 'hipi' i koji imaju svoje slabosti i dobre strane. Direrova slika Adama i Eve iz 1560. godine prikazuje idealizovanu ljepotu, to su modeli savršeni u proporcijama i ljepoti tog vremena. To je za mene nestvarna, lažna ljepota. Ja sam htjela prikazati moje prijatelje, ne samo sa njihovim vanjskim proporcijama, nego da se vidi i njihova fizionomija, da su to ljudi iz Italije, Portugala..., da se spuste na zemlju i da se ponište crkveni kanoni koji uvijek idealizuju”, objašnjava ova umjetnica.

“U mojoj zemlji se istorija briše i prepravlja”

Slikarka Irma Markulin novu inspiraciju pronalazi i u samom gradu Berlinu. Kulturnu moć i umjetničku kritičnu masu ovog grada osjetila je, kaže, kada je u 2004. godine u Pragu posjetila jednu izložbu o Berlinu. Na slikama je vidjela mlade ljude koji su krajem osamdesetih izašli na ulice i barikade, tražeći promjene.

“Ja dolazim iz zemlje u kojoj je ta povijest uvijek brisana, ono čega se sramimo je stavljano na stranu. U Berlinu kada hodam ulicom stoje pločice kao znak da se tu nešto desilo iz povijesti sa čime se treba konfrontirati i živjeti. Ovaj grad je kao muzej koji jednostavno priča o povijesti. Nikada ne bih ovako radila i ne bi dobila ovaj stil da živim negdje drugdje”, objašnjava.

“Umjetnici su na rubu društva, a ne intelektualci”

Irma Markulin već četiri godine živi i radi u Berlinu, osnovala je svoju porodicu i majka je dvogodišnjeg sina Noe. Završila je i Visoku umjetničku školu Berlin Weissensee, i osim Berlina, izlagala je u Zagrebu, Arlesu i Salzburgu. Želja joj je da otvori svoju galeriju i da se bavi jednim vidom slikarstva i video instalacija koje bi u pitanje dovodile istoriju zemlje, a da to ne bude čisto politička umjetnost. Irma smatra da je njeno zanimanje na prostorima jugoistočne Evrope diskutabilno, jer se umjetnik promatra kao neko ko je na rubu društva, a ne kao intelektualac.

“Mislim da se kod nas treba promijeniti stav i pogled prema umjetnicima. Ovdje imate galerije koje stoje iza umjetnika. S druge strane, umjetnik se obavezuje da galeriji da 50% od prodate slike. To je mnogo i sumnjam da bi neko u Hrvatskoj mogao sebi predstaviti da proda sliku za 4.000 evra, a da svom galeristi da 2.000. Kod nas nije sazrelo to umjetničko tržište, i zato su umjetnici izfrustrirani. Nema proizvodnje. Inspiracija dolazi i od same provokacije. Ako si prihvaćen kao umjetnik, onda imaš i volju da se time baviš. Inače, većina naših umjetnika sa Akademije ode u prosvjetu i bude nastavnik.”

Autorka: Selma Filipović

Odgovorna urednica: Marina Martinović