CeBIT 2010: Gehirnstrommessung

Stvar funkcioniše jednostavno. Na glavu se stavi kapuljača sa elektrodama. Elektrode mjere električne signale u mozgu, oni se šalju u kompjuter i on izvršava naredbe.

"Onaj ko misli da samo treba pomisliti na slovo A, pa da kompjuter napiše to slovo, taj se vara", kaže Engelbert Crombacher iz firme g.tec. On objašnjava da sistem funkcioniše na drugi način. Na ekranu se pojavljuje niz slova i onaj ko ima elektrode na glavi mora da se koncentriše na slovo A. To izaziva impuls u njegovom mozgu koji računar snimi. Tek nakon te procedure, računar je u stanju da prepozna signal i napiše slovo A.

"To je tek početak. Ova tehnologija omogućava mnoštvo stvari", kaže Crombacher. Sistem bi ubuduće mogao da se poveže sa raznim uređajima. Recimo sa nekim sklopom koji bi automatski otvarao vrata. U ovom trenutku takvi projekti su tek u začetku.

Sistem ima i mana. On košta 4000 eura i još uvijek ne funkcioniše besprijekorno. Ipak, testovi sa zdravim osobama su pokazali da u 80 odsto slučajeva te osobe za svega nekoliko minuta nauče na upravljaju sistemom. Kod bolesnih osoba je ta rata nažalost nešto niža.

Vozači pod "paskom" kompjutera

Još uvijek u probnoj fazi je i projekat Tehničkog univerziteta iz Berlina, koji se takođe pojavio na CEBIT-u. I ovdje kapa u koju su ugrađene elektrode čita misli onoga ko je obuče. Michael Tangermann objašnjava kako je krajnji cilj da sistem prepozna situaciju u kojoj vozač mora naglo da zakoči.

U tu svrhu test osoba sjeda u simulator automobilskih utrka. Uvijek kada vozilo ispred njega zakoči, to mora da učini i test vozač. Sistem pri tome registruje signale mozga. "Na taj način možemo da registrujemo da će vozač da zakoči 200 milisekundi prije nego što signal iz mozga stigne do mišića noge", kaže Tangermann. Taj kratki period mogu da iskoriste sistemi unutar automobila, da naprimjer odmah dotegnu sigurnosni pojas, ili promijene način ovjesa vozila, kako bi ono bilo stabilnije.

Ipak, da ne bi svaki vozač automobila imao na glavi kapu s elektrodama natopljenim posebnim gelom, već sada se radi na elektrodama koje ostvaruju kontakt s kožom i bez vlaženja. U budućnosti bi elektrode signale mozga mogle čitati i ako se ugrade, recimo, u krov automobila. Ipak, cijena svih ovakvih sistema još uvijek je previsoka kako bi se moglo krenuti u serijsku proizvodnju.

Autor: I. Wrede

Odg. ur.: A. Slanjankić