Castro poput fosila Hladnog rata

O špekulacijama o stvarnoj starosti kubanskog vođe Fidela Castra, Neue Zürcher Zeitung (NZZ) piše da se već godinama šire glasine o tome "da vođa revolucije uopće nije tako star i mudar, nego godinu dana mlađi. Te glasine su zasnovane na priči koja je u opticaj došla od njegovoga starijeg brata Ramóna, prema kojoj je njihov otac 'sredio' na rodnom listu da se datum rođenja njegovog 'sinčine' korigira za jednu godinu. Time bi tada 14-godišnji Fidel uspio prijeći traženi starosni prag za upis na školu Jezuita Belén u Havani, koja je bila dostupna samo za učenike od 15 godina pa naviše. Castro ovo nikad nije potvrdio niti demantirao; očito nije htio priznati ni sitnu prijevaru svoga oca, a ni uhvatiti se u koštac s Ramónom." - pojašnjava NZZ navodeći da postoji i varijanta u kojoj ništa od ovoga nije istina, ni da Castro puni 85 godina, a ni da je prijevarom oca ustvari star 84 godine.

"U nacionalnim arhivima SAD-a je sačuvano jedno pismo, u kojemu stoji da jedan kubanski tinejdžer imenom Fidel Castro američkog predsjednika Roosevelta moli za novčanicu od deset dolara, jer nikad dotad nije vidio jednu tako veliku novčanicu. Napisao je i datum, 6. studeni 1940., kao i rečenicu: 'Dvanaest mi je godina'. Prema tome bi danas napunio 83 godine.

No, kako god, bilo da je 83, 84 ili 85 godina - Kuba neće više imati puno prilika da slavi Castra", zaključuje NZZ.

Radije David s Kariba, nego Golijat sa sjevera

Tiskano izdanje lista Die Welt se također osvrće na vladavinu Fidela Castra i na socijalizam koji još uvijek vlada na Kubi. O Castru se u članku Die Welta tako navodi da je, kada je on bio tinejdžer, u Njemačkoj vladao Adolf Hitler, a u Sovjetskom Savezu Josif Staljin. Pedesete godine proteklog stoljeća, kad je Castro pripremao svoj politički uspon, leže čitavu vječnost iza nas. Najvažniji politički akteri od tada su mrtvi - Fidel Castro ih je sve preživio: poput fosila Hladnog rata izvire u našu sadašnjost.

U ljeto 2006. je - teško bolestan - predao vlast svom pet godina mlađem bratu Raúlu. Od tada se na Kubi stalno govori o reformama, promijenilo se konkretno nije puno. Ono što je, međutim, odavno već jasno da 'castrizam' nije atraktivan razvojni model koji bi mogao još intenzivno zablistati u Latinskoj Americi: svatko tko otvorenih očiju putuje kroz Kubu, morat će to priznati. To da mnogi Latinosi to priznanje rado zaobilaze u svezi je s njihovim kompleksnim, protuamerički obilježenom osjećaju vlastite vrijednosti: radije će razviti simpatije za tobožnjeg Davida s Kariba, nego za jakog Golijata sa sjevera."

"Socijalizam 21. stoljeća"

"A da se mali David tako dugo mogao održati, može zahvaliti dugogodišnjoj 'bratskoj pomoći' Sovjetskog saveza i nakon njegovoga sloma, podršci od strane Venecuele. Tamošnji Fidelov obožavatelj Hugo Chávez još uvijek radi na svom modelu 'socijalizma 21. stoljeća'. Unatoč najvišim cijenama nafte svih vremena, Venecueli nije bolje nego prije. Propast na rate je davno već počela. Taj 'chavizam' nije više atraktivan model. Privlačni model za Latinsku Ameriku je danas 'lulizam'." - piše Die Welt osvrćući se pritom na vladavinu bivšeg predsjednika Brazila Lula da Silve koji je svojim socijalnim reformama unaprijedio život u Brazilu i poboljšao imidž ove južnoameričke države u svijetu.

"'Chávismo' je danas samo još jedan model za one koji, iza fasade socijalizma, žele obraniti diktaturu bogaćenja. Sjedinjene Američke Države su se davno već oprostile od uloge vladajuće velike sile u svome 'stražnjem dvorištu'. Koliko god Chávez provocirao zločeste američke 'gringose', primjerice svojim sve užim vezama s Teheranom, Washinton i dalje čestito kupuje venecuelansku naftu i inače se ponaša prilično mirno.

A Fidel Castro, igra li on u perspektivi Latinske Amerike još kakvu ulogu? Samo kao zastrašujući primjer. Doista, poražavajuća bilanca za 85. rođendan." - zaključuje Die Welt.

Autorica: Marina Martinović

Odgovorni urednik: Senad Tanović