Brutalnost na granici – državna taktika o kojoj se šuti | Politika | DW | 22.01.2021
  1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages
Reklama

Srbija i usmjeravanje migranata ka EU

Brutalnost na granici – državna taktika o kojoj se šuti

U Srbiji nema službenih komentara na odluku Ustavnog suda kojom se potvrđuje da su snage reda ilegalno protjerale migrante. Aktivisti kažu da su pushbackovi svakodnevica. DW je pričao i s jednim od protjeranih migranata.

Ko su policajci i možda vojnici koji su u februaru 2017. afganistanske obitelji s malom djecom ostavili u šumi, u ledenoj noći, i ilegalno ih protjerali u Bugarsku? Hoće li neko biti pozvan na odgovornost? Hoće li Državno tužilaštvo pokrenuti istragu?

Ta pitanja koja je DW postavio putem maila su, do objave ovog teksta, ostala bez odgovora u srbijanskim ministarstvima unutrašnjih poslova i odbrane, kao i u Državnom tužilaštvu.

Beogradski portal Insajdernavodi da je zadatak za odvjetništvo da utvrdi ko je migrante, umjesto u  proceduru za azil u Srbiji, istovario na granici.

U četvrtak je DW ekskluzivno objavio da je Ustavni sud u Beogradu potvrdio ilegalnu deportaciju, takozvani pushback, u slučaju 17 afganistanskih izbjeglica. O takvoj praksi se do sada nagađalo, ali ovo je prvi put da postoji sudska potvrda. Uprkos tome, službenih reakcija nije bilo.

„Ova presuda je dodatni dokaz da smo bili u pravu“, kaže Gordan Paunović, direktor Info Parka, organizacije koja brine o pravima migranata u Srbiji.

- Pročitajte i ovo: Noć u šumi – kako su migranti otjerani u Bugarsku

Pushback kao državni rezon

Paunović je upalio alarme u decembru 2016. kada je na Staroj planini ostavljena sedmeročlana obitelj s kojom je bio u kontaktu. Sudskog epiloga nije bilo, iako je bilo dokaza da su pripadnici srpskih snaga sigurnosti tu obitelj izvukli iz autobusa kojim je išla u izbjeglički centar u Bosilegradu.

To je razbudilo javnost. Ali, i poslije toga su predstavnici vlasti ponavljali da se Srbija najhumanije ponaša prema izbjeglicama na Balkanskoj ruti.

Serbien Reise von Nemanja Rujevic Gordan Paunovic

Gordan Paunović: Ova presuda je dodatni dokaz da smo bili u pravu

„Srbija je imala procijep između javne politike i tajne prakse, to jest protjerivanja. Tada smo raskrinkali tu tajnu praksu koju su svi negirali u vlasti, policiji i vojsci. Nazivali su to izmišljotinama nevladinog sektora“, kaže Paunović za DW.

On misli da su brutalne deportacije i danas neka vrsta državnog rezona – da se hiljadama migranata pokaže da im u Srbiji nije zagarantovana zaštita i da im je bolje zaobići tu zemlju.

„Tada je već bio zacrtan trend ograda i žica. Hrvati su počeli s agresivnim pushbackovima i nasiljem, Mađari su bili na vrhuncu nasilne obrane granica“, dodaje Paunović. „To nije izmišljeno u Srbiji, to je val državnih politika okolnih zemalja koji se prelijeva. Srećom, u Srbiji nikad nije poprimilo te razmjere."

Prava izbjeglica su suspendirana „od Turske do Beča“, rekao je u gostovanjima na Al Jazeerii Novoj S u četvrtak Nikola Kovačević, pravni zastupnik Afganistanaca pred Ustavnim sudom. On je ponovio da presuda ima veliki značaj jer policije na Balkanu svakodnevno bespravno protjeruju ljude.

U izjavi za DW Kovačević najavljuje da će pravdu potražiti i pred Evropskim sudom u Strasbourgu. Nezadovoljan je visinom odštete koju je Ustavni sud odredio na hiljadu eura po osobi, dok je Kovačević tražio da to bude po 360.000 dinara.

Također će tražiti da se utvrdi da je zatvaranje ljudi u podrumsku ćeliju granične policije u Gradini bilo nečovječno ponašanje – Ustavni sud je našao da se takvo pritvaranje moglo tolerirati, jer nije trajalo dugo i jer su u pitanju izvanredne okolnosti izbjegličke krize.

Gradina, Serbien Polizeistation Kellerzelle

Ćelija u podrumu policijske stanice Gradina (fotografija koju su potajno snimili migranti)

Promijenio se odnos prema izbjeglicama

Unatoč zanimanju regionalnih medija za priču koju je objavio DW, komentari čitatelja bili su velikim dijelom negativni. Od onih „ako vam je žao, uzmite ih u Njemačku“, sve do čestitki policiji na brutalnosti i prijedloga da se migranti ne protjeruju, nego „poliju benzinom“ i zapale".

„Većina negativnih komentara su posljedica lažnih vijesti, a mi polako gubimo bitku s tim“, kaže Gordan Paunović. On podsjeća da se 2015. i 2016. Srbija mogla pohvaliti boljim odnosom prema izbjeglicama, da se javnost za njih zanimala i pokazivala solidarnost.

„Ne radi se o tome da se empatija potrošila, nego se promijenio diskurs u Srbiji. Za običan svijet ovo traje predugo, susreću ljude koje ne bi htjeli sresti, neki se osjećaju ugroženo. Ne kažem da postoje stvarni razlozi za te sentimente, ali osjećaji su rezultat jačanja rigidnih pogleda na one koji su drugačiji. To važi i za manjine“, dodaje Paunović.

Hamid A. je jedan od sedamnaestoro Afganistanaca koji su dobili za pravo pred Ustavnim sudom u Srbiji. U telefonskom razgovoru za DW priča da se, poslije drugog ulaska u Srbiju, dugo zadržao u BiH, a onda preko Hrvatske, Slovenije, Italije i Švicarske stigao do Njemačke, tačnije do prihvatnog centra u Koblenzu – tek prošle godine. To bi značilo da je četiri godine bio na putu iz domovine, uglavnom bez novaca i u očajnim uvjetima.

„Sjećam se da je bilo strašno hladno i da nismo imali vode“, kaže o noći kad su ih srpski policajci ostavili u šumi i otjerali u Bugarsku. Na lošem engleskom dodaje da mu Balkan ipak ostaje u lijepom sećanju. „Serbia, very good people! Bosnia, very good people!"

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android