Broj kaznenih djela u Njemačkoj se smanjuje – strah raste
8. maj 2018
Mnoge oči će u utorak biti uprte u njemačkog ministra unutrašnjih poslova Horsta Seehofera. Ovo je prvi put da Seehofer predstavlja statističke podatke o kaznenim djelima počinjenim na prostoru Njemačke. Mnogi novinski naslovi već sada glase: „Najveći pad kriminala u posljednjih 25. godina", „Za petinu smanjen broj provala u kuće i stanove" ili „Znatan pad nasilja među mladima".
Međutim, takvi novinski naslovi se rijetko, možda nikako i ne čitaju jer je Njemačka 2018. godine sasvim drugačija zemlja. Prije svega zato jer su emocije u ovoj zemlji sve češće važnije od činjenica. Zato što su samo loše vijesti novost.
Christian Pfeiffer je stručnjak za analizu statističkih podataka policije. On je najpoznatiji njemački kriminolog, bio je direktor istraživačkog instituta za kriminologiju i ministar pravosuđa u parlamentu njemačke savezne zemlje Donja Saksonija. Da li on ima odgovor na pitanje zašto se mnogo ljudi danas osjeća nesigurnije iako je broj kaznenih djela 2017. godine u poređenju sa 2016. godine sa deset smanjen na 5,76 miliona.
Mediji povećavaju osjećaj nesigurnosti - osjećaj gubitka domovine
„Naravno da je ovo s jedne strane medijski fenomen, „Samo loše vijesti su dobre vijesti", kaže Pfeifer i objašnjenje za takav stav nalazi u svakodnevnom televizijskom programu. „To je potpuno ludilo. Skoro da nema večeri, a da televizije ne prikazuju neki kriminalni film ili seriju. Preplavljeni smo ubistvima i napadima. Zato nije ni čudo što ljudi neke stvari generalizuju i što to utiče na osjećaj sigurnosti. Iako je kriminal uz primjenu nasilja u toku prošle godine znatno smanjen.
Mediji su jedno, a emocije drugo. „U Njemačkoj imamo osjećaj nesigurnosti jer u zemlji imamo puno stranaca. Jedan djelić domovine i sigurnosti su izgubljeni", konstatuje Pfeiffer. Njemačka trenutno prolazi kroz ono kroz šta je prošla svaka useljenička zemlja kada mnogi migranti odjedanput dođu u zemlju. „Jedna faza nesigurnosti jer su ljudi decenijama naviknuti da bi stranci mogli biti opasni". Prije svega u velikim gradovima gdje se broj useljenika u posljednjih nekoliko godina znatno povećao. U tim gradovima je osjećaj nesigurnosti veći. To toga nije došlo zbog povećanog kriminaliteta nego zbog osjećanja gubljenja domovine.
Priznate izbjeglice u statističkim podacima se smatraju useljenicima
Statistički podaci policije o kriminalnim djelima su ovaj put posebno usmjereni prema strancima, dakle useljenicima. Poređenje sa prošlom godinom je teško jer su uračunate i osobe koje su dobile status izbjeglice. Kao useljenik se smatra tražilac azila, osoba koja ima tzv. trpljeni boravak, subsidijarnu zaštitu kao i mali kontingent izbjeglica koje su prihvaćene u Njemačkoj preko međunarodnih humanitarnih programa.
Prema statističkim podacima je više osumnjičenih useljenika od njihovog udjela u ukupnom broju stanovništva: sitnije krađe, silovanje, seksualni napadi, teške i opasne tjelesne povrede, pljačke ili provale. Međutim, to ima jedan razlog: „Stranci imaju duplo veći rizik da budu prijavljeni nego Nijemci", objašnjava Pfeiffer.
Problematična grupa i prije izbjegličke krize su bili mladi
Međutim, veoma važna stvar su starosna dob i spol osumnjičene osobe. „Mladi starosne dobi između 14 i 30 godina su i prije 2014. godine, dakle, prije izbjegličke krize, bili problematična grupa. Tada su oni činili polovinu osumnjičenih osoba, ali samo devet posto od ukupnog broja stanovništva". Kada je riječ o ratnim izbjeglicama, svaka četvrta osoba je mladić, a kod useljenika iz Sjeverne Afrike onda svaka druga. Mladi, dakle osobe koje najčešće nemaju perspektive da ostanu u Njemačkoj i čije su supruge ostale u domovini. „Odsustvo žena je veoma primjetno. Bez njih je mačo kultura dosta izraženija", tvrdi kriminolog.
Da li bi spajanje porodica bilo rješenje za smanjenje kriminala? Pfeiffer kaže da s jedne strane može, ali s druge strane razumije i njemačku vladu: „Razumijem da Njemačka jednostavno vidi granice socijalne zaštite useljenika".
Investicije umjesto štednje razvojne pomoći
Manje razumijevanja za oštriji kurs štednje njemačkog ministra finansija Olafa Scholza ima Christian Pfeiffer. Prije svega kada je riječ o razvojnoj pomoći. On kaže da bi ministru finansija bilo bolje da se uhvati ideje ministra za privrednu saradnju i razvoj Gerda Müllera. „Müller ima veoma pametan plan, a to je da njemačke firme uz pomoć javnih sredstava otvaraju radna mjesta u zemljama iz kojih izbjeglice dolaze". To bi otvorilo perspektive ljudima u njihovim domovinama, vjeruje Pfeiffer i dodaje: „a možda bi išlo i u koristi statističkim podacima njemačke policije".