Briselske tehnokrate kao kelneri u grčkim restoranima

Za razliku od američkog ustava ne postoji original Ustava EU – postoje samo prevodi. I u tim prevodima ima suptilnih razlika – jezici su se različito razvijali, izraz su različtih kultura, u njima postoje različite finese i nijanse – tako da taj ustav u svakoj članici EU ima drugačiji ton. Ono na šta su ljudi koji dele moje mišljenje upozoravali – da EU ne može da opstane, jer osim evropskih političkih elita niko ne želi takvu Uniju. Jer, Evropa nije kulturni, nego geografski pojam – upravo to se dogodilo. Da li me to raduje? Mnogo bih radije napisao: silno sam pogriješio i stidim se sopstvenog sljepila. Ali, kao što se i strahovalo, političke elite su prije produbile, nego otklonile razlike koje postoje među nama.

Imam dovoljno svojih problema

Nasuprot sjeveru Evrope, gdje se prilježnije radi, više štedi, rastu jelke i građani imaju odgovorniji odnos prema državi nalazi se jug kontinenta gdje je uobičajena sijesta, gdje se odlazi na večeru poslije deset uveče, ulicama se tjeraju bikovi i prevara države predstavlja nacionalni sport. I sjevernjacima je, isključivo zahvaljujući pravilima koja su nametnule elite, natovaren na leđa dug južnjaka. Problem je što ne osjećam nikakvu solidarnost ni sa Grcima, ni sa Špancima. Veoma volim Špance i Grke koje poznajem. Ali ne osjećam nikakvu obavezu da brinem njihove finansijske brige. Dovoljno imam sopstvenih problema. Grci nisu žrtve neke natprirodne sile, nikakav cunami nije opustošio grčka ostrva – za ono što im se desilo sami su krivi. Htjeli su rano u penziju. Htjeli su 13. i 14. platu. Prekrasno! Obavezno neka bude tako. Ali, made in Greece, a ne o mom trošku.

Ne potiče samo riječ demokratija iz grčkog, iz grčkog potiču i reči kriza i haos.

Naše nadnacionalne političke elite misle drugačije o tome. Njihova vjerodostojnost neraskidivo je povezana sa „projektom Evropa“ i zato tvrde da moramo spasti Grke, jer smo u protivnom i sami beznadežno izgubljeni. Ali, nije tako. Što se mene tiče, Grci mogu mirno da bankrotiraju. Poslije toga moraćemo da spasavamo naše banke koje su im lakomisleno pozajmile milijarde, ali to je niska cijena u poređenju sa opterećenjem koje nam u godinama koje dolazi donosi EU.

Zaduženje na jugu dostiglo je dramatične razmjere – EU je to omogućila i Grci i Španci, koji se nisu stidjeli da do ramena zavuku ruku u riznicu EU, nisu ništa drugo učinili nego iskoristili tu mogućnost. Bez EU, koja je omogućila bankama da im doznače sve te milijarde, tim zemljama nikada ne bi uspjelo da se u toj mjeri zaduže. (Uzgred, vrhovi banaka i politike čine poseban nadnacionalni kosmos). Zajedničko evropsko tržište (ZET) bilo je idealan model za Evropu. Ali, naši ambiciozni političari prilegli su na projekt istorijskih dimenzija – mirno ujedinjenje Evrope pritajenim osvajačkim pohodom nove evropske birokratije.

Tehnokratija made in Bruxelles

Kriza u Grčkoj pokazuje nam da ujedinjena Evropa ne postoji i da je to fiks ideja briselske birokratije.Kada se u Briselu raspravljalo o ustavu EU pitao sam se zašto njegovi idejni tvorci nisu na televiziji i radiju širom Evrope. Gdje su bili njihovi vatreni govori? Gdje su bila njihova predavanja o evropskoj duši i evropskoj misiji u svijetu? Evropski ustav nije djelo otaca-osnivača proročke vizije, nego djelo tehnokrata koji su namirisali veliku šansu: za rješavanje problema mediteranskih zemalja potrebne su stotine milijardi evra. Drugim riječima – dugove tih država preuzeće EU i na kraju platiće ih poreski obveznici, njihova djeca i djeca njihove djece. To će smanjiti standard na sjeveru za nekoliko sljedećih generacija. Brisel će to sve lijepo regulisati i zemljama spasenim od bankrotstva diktirati stroge uslove. Kada akcija spasavanja ne uspije slijedi inflacija i dugovi će, zajedno sa našim ušteđevinama, ispariti.

Referendumsko pitanje

Grčka je prva zemlja koja je na taj način prenijela veliki dio suverenosti na Brisel. Grčka će postati pravi briselski protektorat, starim kulturnim narodom koji ima sopstvenu tradiciju i način života upravljaće nadnacionalne tehnokrate. Pitam se koliko dugo će to trajati.

Bilo bi lijepo kada bi se u članicama EU koje bi trebalo da plate račun sada organizovao referendum. Pitanje bi trebalo da glasi: nije li Zajedničko evropsko tržište bez evra bolja alternativa od EU koja stenje pod teretom evra. Briselske tehnokrate koje bi u tom slučaju ostale nezaposlene sigurno bi našle posao kao kelneri u nekom grčkom restoranu. Ponekad, u dubini neke fijoke, naiđem na zatureni gulden. Nedavno sam čak našao novčanicu od sto guldena. Neću je zamijeniti za evre. Zadržaću je dok se ne vrati gulden. I njemačka marka. I lire. Drahme. Zajedničko evropsko tržište“, piše holandski pisac Leon de Vinter, 56, u eseju koji je objavio „Špigel onlajn“.

Pripremio: Nenad Briski

Odg. urednik: Svetozar Savić